novo

Do ciljeva se stiže i malim koracima

Marija Radović u Juventi igra petu sezonu, poslije oporavka od povrede lijevo krilo je najbolji strijelac ekipe

Sa nepunih 19 godina otišla je u Slovačku za snovima. Zbog rukometa je napustila porodičnu, sigurnu – komfor zonu i kao kapiten svih mlađih reprezentativnih selekcija Crne Gore sa Juventom potpisala trogodišnji ugovor. Ostala je još dvije, u stvari sada broji petu sezonu u istom dresu. Marija Radović kaže da je zahvalna svima zbog ogromne podrške i džentlmenskog poteza u klubu koji joj je prije dvije godine, poslije teške povrede koljena, ponudio novi, dvogodišnji ugovor.

Gest za pohvalu

Mlada rukometašica (uskoro će da proslavi 23. rođendan) je najbolji strijelac ekipe. Sa Juventom nastupa na tri fronta – domaća liga, Kup i Mol liga (Čehoslovačke), a sezonu prije povrede sa slovačkom ekipom je osvojila triplu krunu. Prošle godine Kup, zbog čega u klubu nijesu bili nezadovoljni jer je ispred rezultata vizija stvaranja igrača. Juventa se, kaže Marija, brine o mladom kadru i dodaje da je u ekipi napredak zagarantovan.

– Radi se puno, naporno, nekad imam osjećaj i više nego što sam radila ili što se radi u Budućnosti.

Poslije dugog oporavka, nakon 11 mjeseci pauze i napornog rada vratila se, istakla je, nikad jača i spremnija. Dobre naznake bile su u pripremnom periodu.

– Sa ponosom mogu da kažem da sam bila kapiten juniorskih i kadetskih generacija, sve selekcije sam prošla, a sada sam prvi put na širem spisku za SP. I to je bio prvi signal i podstrek nakon povreda, jer do sada nijesam bila na istom. Kao djetetu iz Podgorice, iz Momišića, naravno da mi je san da igram za reprezentaciju i jednog dana se vratim u moj klub – Budućnost. Nikada nijesam imala priliku da obučem seniorski plavo-bijeli dres. Mislim da je poseban osjećaj kada domaći igrač nastupa pred svojim navijačima. Naravno, reprezentacija je i čast i privilegija, a vjerujte mi – nakon posljednje povrede prednjih ukrštenih ligamenata i ranije ramena, zbog čega sam šest mjeseci u vrijeme korone bila na oporavku, nastavljala sam dalje zbog želje da nekada ostvarim snove – kazala je Radović.

Rizik dio profesije

U Juventi su nastupale crnogorske reprezentativke Dijana Mugoša i Ivana Godeč. Obje su iz Slovačke, a iz nižih evropskih kupova (prva u dresu Podravke, druga u dresu Budućnosti), zaigrale u Ligi šampiona. I gdje su sada!

I Marija vjeruje da može daleko, a uporište nijesu samo golovi (od ove sezone dobila je zadatak da šutira sedmerce), već upornost, zalaganje i posvećenost. Juventa je dala Mariji sve ono što je potrebno mladom igraču – kvalitetan rad, veliki broj utakmica i sticanje iskustva.

– Stigla sam u Slovačku sa Milicom Trifunović, i to na preporuku Dijane Mugoše. Neplanirano sam potpisala trogodišnji ugovor i sada se osjećam kao da sam kod kuće. Sami gest tokom povrede kada mi je klub ponudio novi ugovor, pokazuje, možda, najbolje gdje sam došla i kakav odnos Juventa ima prema igračima. Sa sigurnošću mogu da kažem da je Juventa odskočna daska za veće ambicije.

Tokom oporavka u Podgorici pauza nije uticala na njeno raspoloženje i osjećaj za rukomet. Teren je i dalje bio istih dimenzija, samo je trebalo „uskočiti“ i nastaviti hrabro.

– Moram da budem i realna – 11 mjeseci sam odsustvovala, a osam mjeseci se oporavljala. Dug je to bio period, ali uspješan jer sam odličan posao završila sa fizioterapeutom Mitrom Vujovićem i kondicionim trenerom Gvozdenom Bulatovićem. Onda su ljetos došle pripremne utakmice – bilo je odlično, tako da sam, čini mi se, lako ušla u nove obaveze za sezonu. Najbitnije da su tijelo i koljeno u redu i da će tokom sezone biti sve bolje i bolje.

Sa Juventom nastupa u Čelendž kupu. Očekuje da će sa ekipom dogurati daleko.

– Klub može da bude na većem nivou, konkretno mislim da nastupa u jačem takmičenju. Ali, razmišljanja su takva da, prije svega, žele da sačuvaju stabilnost. Prije dvije godine otišlo je osam igračica, tada se i Ivana vratila u Budućnost. Ekipa se ponovo oslonila na mlađe igrače, tako je i u ovoj sezoni.

Da li je vrijeme i da li je spremna da, možda, potraži, novu sredinu, iako se osjeća kao domaćin u gradu i klubu?

– Mislim da jesam, ali ne iz razloga jer mi je loše u ekipi ili zato što nemam jaku konkurenciju. Ništa me ne košta da vidim na čemu sam. Za nekoliko dana punim 23 godine, mlada sam, a i mlada sam napravila prvi ino-korak. Nemam strah da se dokazujem, imam ambicije, a ne bježim od rada i rizika. Želim da vidim za šta sam spremna.

U klubu je u društvu sa još dvije Crnogorke – Anastasijom Krivokapić i Nikoletom Pejović.

– I mlade su i vrijedne. Juventa upravo kroz mlade gradi tim. Imaju strpljenja za sve nas. Dobra stvar je što svi igramo i što ekipa kroz tri fronta ima veliki broj utakmica.

Sredina je, takođe, kazala je Radović, idealna za život sportiste.

– Grad nije veliki, ali je lijep. Mjesto je idealno za sportistu i kvalitetan način života. Drugačije je u odnosu na Podgoricu, ali meni potpuno odgovara – kazala je Radović.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

%d bloggers like this: