Uprkos statistici i uvraženom mišljenju koje vlada u javnosti, u poslednje vrijeme, sve je više mladih i obrazovanih ljudi koji koji svoju budućnost vide u Pljevljima.
Jedna od njih je i Milica Ljiljanić, student Metalurško – tehnološkog fakulteta na Univerzitetu Crne Gore.
Priča koju je ona napisala i Miličino pojašnjenje o tome šta je bila inspiracija za pisanje jednog prelijepog teksta o svom rodnom gradu, privukla je veliku pažnju prisutnih na Zavičajnom susretu pisaca koje je održano u Narodnoj biblioteci “Stevan Samardžić” u Pljevljima.
Negdje početkom godine jedna osnovna škola iz Tivta odlučuje da svoje đake pošalje na ekskurziju u Pljevlja, to su objavili neki informativni portali, međutim ono što je Milici privuklo pažnju bili su brojni negativni komentari na društvenim mrežama o našem gradu.
“Moram Vam reći da su me ti komentari jako zabrinuli i razočarali, zabrinuo me stepen njihovog neznanja, a razočaralo me to što sam vidjela kroz kakvu prizmu oni posmatraju naš grad. Imala sam utisak da roditelji te djece misle da će nastavnici da im odvedu djecu u neko mjesto bez boja, bez glasa i bez života, a onda sam svatila da su to ljudi koji su jednom ili nijednom boravili u našem divnom gradu, gradu sa velikom dušom, gradu u kome imaju mnogo toga da vide. Svi smo mi svjesni činjenice da sve više mladih ljudi odlaze, neki jer žele a drugi jer moraju, jer im nismo dali priliku da se ovde zaposle, da se stručno usavršavaju i da formiraju jedan normalan život” – rekla je Milica u svom dirljivom obraćanju.
Milica je još i dodala da vrijeme prolazi i da se neće zaustaviti ni za koga i da su svi spremni da čekaju neka ljepša vremena I neke bolje prilike a onda spakuju svoje kofere i odu.
“Kada kažem ljudima da želim da se vratim u Pljevlja, kada jednog dana uberem svoju zvijezdu i ostvarim sve svoje ciljeve, kažu mi da sam čudna, da moje mišljenje nije normalno. Ja im se nasmijem i kežem, Milice pusti ih, tebi se ovde duša smije. Taj osjećaj koji ja imam kada hodam ulicama našeg grada mislim da svi pjesnici svijeta ne bi mogli dovoljno dobro da opišu. Hadje da mjenjamo sliku našeg grada, jer mislim da možemo, jer imamo dobre temelje, treba samo da ih učvrstimo, jer kuća bez temelja je kao šator u kojem se ljudi zadržavaju dan, dva a zatim odu. Nećemo da čekamo da se svijet mijenja i da se Pljevlja promijene, mi smo Pljevlja i mi treba da mijenjamo ovaj svijet i da biramo da li ćemo se jednog dana kada ostvarimo sve svoje ciljeve, vratiti, u možda fizički daleko, ali duši najbliže mjesto” – završila je Milica svoje obraćanje i dobila gromoglasan aplauz.
MIlica je rodjena 2001.godine u Pljevljima. Završila je OŠ “Ristan Pavlovic” a potom Gimnaziju “Tanasije Pejatovic”.
U Gimnaziji sam intenzivno počela da pišem i da se bavim retorikom. Smatram da je gimnazija oblikovala moju ličnost na pravi nacin, razvila sam svoje znanje na mnogim poljima i odlučila da ću da budem inženjer. Studiram Metalurško-tehnološki fakultet Univerziteta Crne Gore odsjek za hemijsku tehnologiju. Iako su svi mislili da ću da krenem putem knjizevnosti ili prava ja sam odlučila da hodama stazama prirodnih nauka a da pisanje i moć lijepog govora budu moj hobi i rezervoar moje energije onda kada mi je teško. Pišem od svoje osme godine a u početku je to više bila poezija. Medjutim, kako poslednjie dvije godine imam veliki broj takmicenja u retorici i nastupa tog tipa više sam se posvetila pisanju proze i govora.
Ipak one najdublje prostorije duse i dalje mogu da se nadju medju redovima mojih pjesama koje sam nastavila da pišem, onda kada me zaboli po koja rana ili onda kada se i srce i duša smiju.
Smatram da je rijec oduvijek vodila svijet, od davnina su filozofi i govornici bili ti koji su uživali veliko poštovanje ljudi, vodili su države i osvajali tronove.
Mi unapredjujemo svoj govor i pisanje svakodnevnim čitanjem, ali ja smatram da je to i jednim dijelom dar od Boga, sa tim se ili rodiš ili ne. Ja sam svakodnevno zahvalna na tome što sam dobila mogućnost da svoja osjećanja i misli prenesem na papir, a onda kada na licima ljudi koji ih slušaju ugledam po koju suzu ili osmijeh, znam da sam na pravom putu i da je ovaj svijet zaista satkan od emocija. – Zaključila je Milica Ljiljanić u razgoru za naš portal.
