Milica Ljiljanić: “Trudiću se da moj stav ostane čvrst, a obraz netaknut”

“Ko sam? Što sam? Ja sam samo sanjar” – ove stihove bi izgovorila kada bi je neko pitao ko je zapravo ona. Kao mala, često je maštala o tome kako će postati glumica, pa je umjesto dječijih programa u svoj centar interesovanja stavljala ozbiljne filmove, umjesto Branka kockice očaravali su je Mihajlo Janketić i Seka Sablić, a dječije pjesmice su padale u zaborav čim bi joj majka počela da čita neke od omiljenih knjiga iz njenog djetinjstva. Takva je Milica Ljiljanić, studentkinja prve godine Metalurško-tehničkog fakulteta i uspješna retoričarka.

– Ako nečim mogu da se pohvalim to je bezbrižno i ljubavlju obogaćeno djetinjstvo. Kada su zvijezde pravile plan mog života odlučile su da mi dodijele porodicu koja me je naučila da volim, kažem izvini kada god pogriješim, pomognem drugima i da nikada ne zaboravim ko sam. Sve što sam danas dugujem upravo Jeleni i Predragu, mojim roditeljima, mom svetioniku na uzburkanom moru i mojoj formuli za ljubav. Ja ću znati da sam na pravom putu sve dok su oni ponosni na mene i da sam bogata dok god su oni živi – priča Milica za “Pljevaljske novine” i dodaje da vrijeme prolazi, a čovjek iz primarne ljudske zajednice stupa u mnoštvo drugih, donosi odluke o svojoj budućnosti i uklapa dio po dio slagalice.

-Jedan dio mozaika mog života oslikava trenutke, provedene, u mogu sobodno reći jednoj od najvećih riznica znanja u Crnoj Gori, a to je upravo pljevaljska Gimnnazija. Ja sam odlučila kuda, a moji profesori su mi pokazali kako. Od njih sam naučila da je samo svestran čovjek uman čovjek, kako da razmrsim Gordijev čvor i šta da uradim ako poželim da pomjerim Sizifov kamen – iskrena je Milica koja je u Gimnaziji nagrađena diplomom “Luča 2” za četire godine odličnog uspjeha. Kao maturanktinja Milica je učestvovala na školskom takmičenju u govorništvu i osvojila prvo mjesto. Pohvale koje je čula od profesora i ostalih članova žirija podstakle su je da radi na usavršavanju retoričkih sposobnosti.

-Dugo sam razmišljala koju profesiju da odaberem za sebe a kada je odluka o upisu Metalurško-tehnološkog fakulteta donesena shvatila sam da je retorika nešto što nikada neću zapostaviti, bez obzira na to gdje ja sjutra bila – ističe Milica. Za Smotru besjedništva koju je organizovao Pravni fakultet odlučila je da se prijavi prvenstveno jer je htjela da čuje šta stručnjaci iz te oblasti misle o njenom načinu govora, željela je da besjedi tekst koji je sama napisala.

– To je za mene bio još jedan veliki izazov. Odabrala sam temu o slobodi govora, jer je to nešto o čemu se često polemiše, a svjedoci smo da nekada iznošenje ličnog mišljenja može proći kažnjeno. Mogu reći sve što hoću, ali ne i kako hoću, dok kroz osmjeh podržavam nešto sa čim mi ni duša ni um nisu saglasni, ja udaram na svoj stav i smanjujem vrijednost sopstvenog života. Do čvrstog stava koji vodi čast nije lako, tim putem će rijetki ali dok postoje ovaj narod će da živi. Upravo njima je posvećena moja besjeda u kojoj sam naglasila da su, kao što je Platon govorio, mišljenje i biće isto – naglašava Milica. Na takmičenju je učestvovalo 15 studenata, dok je Milica bila jedini predstavnik tehničkih fakulteta.

-Za mene je bio veliki izazov takmičiti se sa magistrima pravnih nauka, sa diplomiranim pravnicima koji svakodnevno uz pomoć profesora rade na usavršavanju retoričkih sposobnosti. Priznaću, nikada nisam bila osoba koja sumnja u sebe, pa tako i ovog puta, pokušavala sam da ohrabrim sebe riječima koje sam dobila od moje profesorice Bisere Bulut “Tek ćeš da vidiš koliko možeš, ja ne sumnjam u tebe Milice moja.” O neuspjehu ne razmišljate kada čujete ovakve riječi od ljudi koji su vam prenijeli svo svoje znanje i vjerovali u vas onda kada to možda ni sami za sebe niste činili – objašnjava Milica. Izašla je, ističe, pred žiri bez treme, noseći sa sobom jedino iskrenost i želju da dokaže koliko čovjek može učiniti kada se bavi onim što voli.

-Osvojeno drugo mjesto je za mene podstrek da još više radim na sebi, to je moja baklja koja će da mi osvjetli put ka nekim novim šansama koje jedino svojim znanjem mogu da pretvorim u uspjeh. Uvijek ću se sa ponosom sjećati pohvala koje sam dobila od predsjednika Skupštine Crne Gore Alekse Bečića, predsjednika Advokatske komore Zdravka Begovića i ostalih članova cijenjenog žirija. U daljem periodu želim da se posvetim mom fakultetu, hemiji koja mi znači onoliko koliko mi znači i besjedovanje za govornicom. Potrudiću se da ostvarim što bolje rezultate na polju nauke, da prije svega opravdam povjerenje mojih roditelja, da budem ruka podrške svojim prijateljima, da moj stav ostane čvrst, a obraz netaknut – ističe Milica. Ona kaže da ne zna kakvu kartu je za nju spremio život, ali bi voljela da ona bude rezervisana za Pljevlja.

– Voljela bih da svoj život provedem u mojim Pljevljima i pokušam da utičem na unapređivanje kvaliteta života u njemu. Lako je otići, lako je boj posmatrati iz daljine, ali sam ja ipak jedna od onih koji vole izazove, svoje tlo i toplotu porodičnog ognja – zaključuje Milica.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

%d bloggers like this: