Drugog vikenda avgusta 2023. godine Pljevlja su bila poprište planinskog festivala koji je trajao od 11. do 13.08. Za sve koji nisu bili u prilici da prisustvuju ovom veličanstvenom događaju TO Pljevlja je pripremila reportažu koju prenosimo u cjelosti autorskim tekstom Bojana Bajčete
Veoma je teško započeti priču koja je ispunjena lijepim trenucima, jer je uvijek prisutan strah da će se neki propustiti ili da će se hronološki red događaja ispreplesti. Naravno, nakon nekoliko rečenica i redova, ta priča će lagano, kao planinska rijeka, rastući od potoka preko rječice, narasti i pokazati svoju punu ljepotu.
Kao neko ko prirodu i sve njene ljepote smatra božanstvenom, u vremenima kad se čovječanstvo otuđuje od nje i svoj život provodi u virtuelnom svijetu, ne mogu biti ravnodušan, niti ne pokazati duboke emocije ushićenosti i zadovoljstva doživljene u procesu realizacije manifestacije, koja je u svom punom sjaju zasjenila avgustovsku svakodnevnicu Pljevalja.
Da, dobro ste čuli, Pljevlja, onaj grad koji drži primat na najstarijem kontinentu u oblasti zagađenosti vazduha u zimskom periodu, bio je domaćin ,,Planinskog festivala Pljevlja 2023”. Festival je svim ljubiteljima prirode pružio nezaboravne trenutke, svima onima kojima život ne da često priliku da budu u miru sa sobom, da uživaju u prirodnim ljepotama naše opštine, i to ne kao odrasli ozbiljni i zaposleni ljudi, već kao razdragana djeca od desetak godina. Ona djeca koja su spremna da budu i gladna i žedna cijeli dan, samo da ne ulaze u kuću, da se zabavljaju van četiri zida i da žive život u trenutku. Ona djeca koja su gladna i žedna novih avantura, istraživanja svijeta oko sebe i mnogobrojnih univerzuma u sebi.
Zapitaćete se: ,,Da li je to moguće”? E, pa jeste! A, vidjećete i zašto…
U uvodnim časovima festivala, petka 11.08.2023. godine, na šetalištu našeg grada, održana je prezentacija Planinarskog kluba ,,Kapetan” sa nekoliko dokumentarnih filmova, promocijom časopisa ,,Planinarske novine” i bogatim kulturno-zabavnim programom i, naravno, najavom kulminacije tog vikenda – usponom na još uvijek širokim masama neotkrivenu planinu Ljubišnju. U toku formalnog dijela programa upriličen je i koktel za sve prisutne, a nakon toga, u mini koncertu su mogli uživati, kako svi prisutni gosti, tako i prolaznici, i nemali broj građana koji su dešavanja pratili sa svojih balkona.
Subota je bila rezervisana za lagano zagrijavanje kroz upoznavanje i obilazak najreprezentativnijih lokaliteta u nošoj opštini, koji predstavljaju veoma interesantni i živopisni meandri rijeke Ćehotine i pogled sa vidikovca na iste iz sela Mataruge, zatim obilazak pjesmama opjevanih Milet bašte i rijeke Breznice i neizostavni park Vodice, koji svojom ljepotom svakodnevno oduzima dah, kako lokalnom stanovništvu tako i slučajnim i namjernim posjetiocima iz države i regiona, a sve više ima i onih koje navigacioni uređaji ,,slučajno” dovedu u naš grad.
09:00h
– Polazak u akciju.Meandri Ćehotine oduzeše dah i onima koji se još uvijek nisu razbudili, a na licima im se moglo vidjeti da im je puls ubrzan, dah dublji i zjenice šire nego inače. To je to, počeli smo, i odmah su svi bez daha! Skala entuzijazma se podiže i nakon sat vremena i domaće kafe u prirodi, svi se pitaju šta sad?
….Idemo dalje, moramo biti brzi, sigurno ima još nešta vrijedno pomena i pogleda. Naravno da ima, samo strpljivo! Sa zagonetnim osmijehom na licu krećemo prema Milet bašti, pa kroz park Vodice do manastira Sv. Trojice, kao veoma sakrivenom dragulju u kanjonu male rijeke, slučajno ili ne, nazvane Biserka?! Posmatrajući sa strane i osluškujući komentare, već se prepoznaje ona tipično dječija razdraganost tridesetak posjetilaca koji kao da se u sebi zapitkuju kako je moguće da do sada nisu vidjeli sve ovo. Naravno, ni svjesni nisu šta ih još čeka, no…. saaaamo strpljivo……
Pola sata i mnogo uzdaha kasnije, stižemo u centar grada, u posjetu Husein-pašinoj džamiji koja, naravno, ponovo nikog ne ostavlja ravnodušnim. Kao i u manastiru, gosti su i ovdje dočekani raširenih ruku i sa pregrštom informacija koje samo idu u prilog raznovrsnosti turističke ponude i ljepota našeg grada.
A onda, kroz mala vrata muzeja, nakon nekolika reda stepenika, ulazak u mračnu salu i….. Bum!!!! Povratak u daleku istoriju. Stalna postavka Zavičajnog muzeja koji sa ponosom može da istupi sa stavom : ,,Ovo još niste vidjeli!” Šetnja od eksponata do eksponata konstantno ukazuje na živopisan istorijat ovog podneblja koje datira čak od paleolita, starijeg kamenog doba. Očigledno je da su i tadašnji stanovnici ovog kraja prepoznali ljepotu, kvalitet i bogatstvo ovog podneblja. Predani i posvećeni kustosi, kao naratori vas uvode u bajkoviti svijet iz koga se vraćate trljajući oči od nevjerice. Kao kruna, u posebnom dijelu muzeja, hologramski 3D prikaz već nadaleko čuvene dijetrete, kao veliki brilijant koji krasi neku juvelirnicu, zasljepljuje vas i već ste u stanju duboke hipnoze iz koje vas može izvesti samo ono što slijedi u poslijepodnevnim časovima.
Ovaj obilazak završavamo oko 13:30h i uz jednočasovnu pauzu se spremamo za avanturu koja se ne za-bo-ra-vlja!
14:45 Polazak na planinu Ljubišnju – gradski trg.
Kolona od oko dvadesetak vozila, prateći rijeku Ćehotinu asfaltnim putem kroz sela Bušnje, Brvenicu i Glisnicu, stiže do skoro napuštene rudarske varošice Gradac. Put nas dalje vodi prema selu Šula, no samo kilometar dalje skrećemo lijevo, prema selu Pupovići i preko Meljaka dolazimo do Vrbe.
E tu počinje prava avantura! Svu opremu prebacujemo u vojne kamione i uz pjesmu, osmijehe i poneko pivce uživamo u jednočasovnom usponu do mjesta Trišova poljana, koje će nam biti utočište za to veče i pripremu za nedeljni uspon. Malo je reći da je bilo teško sakriti uzbuđenje svih prisutnih, pa čak i nas koji smo nebrojeno puta prošli tim šumskim putem. Truckanje i neudobnost niko nije osjetio, jer su sva razdragana djeca već odavno zaboravila svoje rutine, obaveze, probleme i težinu koju život nosi.
Stižemo u bazu. Preko 150 nas. Trišova poljana. U pozadini vrh Dernečište, koji nas raširenih grana dočekuje i, uz pjesmu vjetra, doziva da svoju ljepotu podijeli sa nama. Užurbano se raspakujemo i krećemo u akciju pripreme kampa. Logistička podrška Brdskog bataljona u Pljevljima i odgovornost pripadnika VCG uliva povjerenje da ništa nije prepušteno slučaju. Ne postoji mogućnost za nepredviđene okolnosti. Skoro dva sata traje postavljanje kampa i priprema logorske vatre koja će, kao ognjište starih domaćinstava, okupiti sve ukućane da zajedno večeraju uz njeno pucketanje i ples iskrica na zvjezdanom platnu planinskog neba. Noć postaje hladna, ali vrelina oko srca prisutnih nadmašuje sve na šta (neki od nas) nismo navikli.
Te večeri je i planina pjevala sa nama. Te večeri i planina je bila uzbuđena. Te večeri i planina je sanjala sa nama. To veče je bilo posebno. To veče je otišlo u nezaborav!
08:00h, nedelja, 13.08.2023.
Još pedesetak entuzijasta i zaljubljenika u prirodu, koji nisu bili u mogućnosti da se druže sa nama prethodnih dana, stižu samo sa jednim ciljem – vratiti se u djetinjstvo i radovati se životu, živjeti život punim plućima i bukvalno i metaforično. Dva sata imamo da se razbudimo, u čemu nam je pomogla planinska svježina i miris i ukus domaće kafe, kao poslednje punjenje baterija pred glavni čin.
10:00h – okupljanje, pozdravni govor, zajednička fotografija i spremni smo.
IDEEEEEEMOOOOOO!!! Čuje se sa svih strana. Svi prisutni, od 9 do 74 godine, kao da su ista generacija, u nepreglednoj koloni kreću u marš zadovoljstva koji će nekima biti lagana šetnja, nekima, možda, samo još jedan osvojen vrh, nekima ispit zrelosti, nekima borba sa sobom, ali svima put do najljepšeg pogleda iz naše opštine i put do najvećeg osmijeha zadovoljstva. Intezivan, ali ne dug uspon na startu savladavamo uz pjesmu, pa slijedi lagana šetnja usjekom pod blagim usponom ka jugo-istoku, koja ukazuje na pravo ,,lice” Dernečišta i na najzahtjevniji dio uspona koji se mora savladavati u serpentinama. Idemo! Ne posustajemo! Povremeno se odmaramo, neki manje – neki više, neki pod izgovorom da beru borovnice, neki da popiju gutljaj vode, neki posustaju, ali ne odustaju. Borba za još jedan korak, za još jedan dah, za još koji metar, kolona se razvlači
I konačno, tu smo, stigli smo. Dernečište. Nepunih 100 minuta kasnije, a preko 150 rumenih lica i širokih osmijeha, na 2238 metara nadmorske visine. Impozantno! Televizijska ekipa spremna. Uz intezivno disanje, nikome ne predstavlja problem da stane pred kameru i opiše svoj put. Fascinantno! Nema umornih, nema nezadovoljnih, nema zabrinutih, nema tužnih…..
Samo osmijesi i oči prepune refleksija okolnih planina i plavetnila neba, uz pokoji oblačak da, šarajući nebo, fotografije čini ljepšim.
Sat vremena kasnije – povratak u kamp, kao motiv – vojnički pasulj. Ako se pitate da li postoji nešta ukusnije, uvjeravam vas da ne postoji. Nakon ručka slijedi pakovanje opreme i spuštanje zavjese na najmnogoljudniju pozorišnu predstavu ikad odigranu na Ljubišnji, u kojoj smo svi pomalo bili i scenaristi i direktori fotografije i režiseri i glumci i statisti, predstave koja će se odigrati ponovo, nadamo se sa još više učesnika i u što skorije vrijeme, jer kako reče naša najmudrija glava:
,,Kad je dobro, neka je i bolje!”TO Pljevlja, Bojan Bajčeta
Pljevlja, 16.08.2023. godine
