novo

PLJEVLJAKINJA NIKOLINA DROBNJAK U AMERICI: Ovdje se gubi osjećaj za porodicu i solidarnost, juri se karijera

Nikolina Drobnjak iz Pljevalja studira na Fakultetu prirodnih nauka u američkoj državi Nju Džerzi, a u razgovoru za naš portal, između ostalog, opisujući kako izgleda tamošnji način života, kaže da Amerika ,,guta ljude” zato što se ističe pojedinac koji juri za karijerom i novcem, pri čemu se gubi osjećaj za porodicu, prijatelje, solidarnost…

-Amerika je zemlja velikih mogućnosti, gdje će se svaki posao koji radite dobro isplatiti. Ako ste spremni da radite veliki broj sati, nerijetko i teške fizičke poslove, sigurno ćete biti dobro plaćeni za to. Ovdje se rad cijeni i moguće je napraviti ,,velike” pare, ukoliko ste vrijedni, pametni, organizovani i ambiciozni. Ali se ovdje zaboravi na život i životne vrijednosti. Ljudi nikad nemaju vremena za druženja i ne postoji spontanost. Mislim da je moj otac najbolje objasnio Amerikance rečenicom: ,,Oni svi imaju kuće sa bazenima, a okupaju se tri puta godišnje u tom bazenu.” – priča ona.

S druge strane, Nikolina je itekako zadovoljna tamošnjim studijama. Ono što je najviše oduševljava jesu profesori koji radom i odnosom prema učenicima se mnogo razlikuju od crnogorskih. Ono što, navodi naša mlada sagovornica, pojedini profesori u Crnoj Gori ne mogu ili ne žele da prihvate jeste da će poštovanje od učenika zavrijediti samo ako je ono obostrano.

Profesori

– Profesori u Americi su fokusirani na odnos sa učenicima, a on je vrlo često veoma blizak i drugarski. A kad kažem drugarski ne mislim preopušten. Oni su bliski studentima i samim tim studenti imaju više slobode da zatraže pomoć oko učenja, vrlo često i da razgovaraju sa profesorima o privatnim problemima što je, koliko god nama čudno zvučalo, vrlo realno i vrlo bitno. Amerikanci su posvećeni emotivnom i psihičkom stanju učenika i studenata i mišljenja sam da bi to mnogo više trebalo i kod nas da bude zastupljeno – smatra ona.

Na Američkim fakultetima ne postoje kolokvijumi, nego su konstantno u učenju, slično kao u srednjoj školi, a predavanja nisu puko iščitavanje udžbenika i skripta, nego povezivanje sa svakodnevnim životom.

-Ukoliko nekom studentu lošije ide jedan predmet, ne podrazumijeva se odmah da je on lijen i da neće da uči, nego profesor radi na otkrivanju uzroka zašto taj student ima poteškoća. I, ne biste vjerovali, ali govoto uvijek se nađe rješenje – ističe Nikolina.

Ne kaje se što je došla u Ameriku da završi četvrti razred srednje škole i tako ispita koliko je teren pogodan za upisivanje fakulteta. Priznaje da joj je tada jedna od olakšica bila ta što joj je otac već živio u Americi, pa nije imala problema oko dobijanja vize i papira.

Rade u 16. godini

-Kada je riječ o mladima ovdje i kod nas, mogu da kažem da se mnogo razlikujemo. Mi smo narod koji ranije sazrijeva od Amerikanaca, pa, recimo, ono što je nama bilo zanimljivo i aktuelno u osnovnoj školi, njima će biti tek u srednjoj. Student istih godina kod nas i u Americi je potpuno različito izgrađena osoba. Oni su djetinjastiji i imaju nerealniji pogled na svijet i život koji ih očekuje – kaže naša sagovornica.

Ipak, kako dodaje, u Americi se od gotovo svakog tinejdžera očekuje da počne da radi kada napuni 16. godina.

-Obično su to part time poslovi od po nekoliko sati dnevno, koji se rade i u toku radne nedjelje i vikendom. Njihova poslovna angažovanost ne zavisi od finansijskih mogućnosti porodice, već ih roditelji uče da stvaraju radne navike od malena. Kod nas, kao što znamo, nažalost, nerijetko je povod za ismijavanje i osuđivanje društva, ako neko počne da radi tako rano – navodi ona.

Amerikanci su, prema njenim riječima, prilično fokusirani na sportske aktivnosti, kako u školama, tako i na fakultetima. Ako dijete u Crnoj Gori želi da se bavi sportom, obično će roditelji morati da izdvoje određenu sumu novca i upiše dijete u privatni klub, ali je u Americi sve to u sklopu školskih aktivnosti, što je veliki podstrek da djeca budu i dobri đaci i dobri sportisti.

-Jer je preduslov za igranje sporta za školu, imati odlične ocjene. Pored sportskih aktivnosti, na fakultetu djeluje mnogo klubova gdje svak za sebe može da pronađe polje koje ga interesuje i tako provodi svoje slobodno vrijeme – priča Nikolina.

Gorivo jeftinije nego u Crnoj Gori

Komentarišući svakodnevne životne troškove, kaže da su namirnice skuplje nego kod nas, ali da je sve u skladu sa njihovim primanjima. Brza hrana dostupna je svima.

-Garderoba je jeftinija nego kod nas, a mogu da se nađu brendirane stvari po prilično pristupačnim cijenama. Gorivo za automobile je mnogo jeftinije nego u Crnoj Gori – kaže Nikolina.

Na pitanje – u kojem pravcu će da usmjerava svoju karijeru kaže da joj je želja  da završi školovanje u Americi, pa da se vrati kući i svojim znanjem doprinese svom narodu.

-Planiram da specijaliziram oblast koja je slabije zastupljena u Crnoj Gori, pa se nadam da ću imati priliku da služim svojoj državi. Moj posao iz snova je, bez lažne skromnosti, posao koji donosi američku platu, a radi se u Crnoj Gori. Pošto znam da to nije moguće, nadam se da će se naš životni standard povećati kako bi se mi, mladi, a nije nas mali broj koji to želimo, vratili – pa da nam izbor bude- naše planine i naše more. Jer, niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore – zaključuje Nikolina.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

%d bloggers like this: