novo

Za opremanje jednog đaka treba minimum 200 eura

Predsjednica Banke hrane Marina Medojević ukazuje da socijala nije dovoljna ni za kiriju, a ništa nije bolje ni onima koji zarađuju, jer najviše građana prima platu od 450 do 500 eura

Sve je poskupjelo! Ovo je vjerovatno rečenica koja se najčešće izgovara u našoj državi ovih dana, a posebno među roditeljima koji spremaju djecu za školu. Udžbenici za sve osnovce su besplatni poslednjih godina, ali, ipak, školovanje nije besplatno, kako se to često zna reći. U Udruženju “Roditelji” procjenjuju da za jednog đaka treba minimum 200 eura samo za osnovne stvari neophodne za školu. Za korisnike socijalne pomoći tek je posebna borba, jer materijalno obezbjeđenje za porodice sa više djece iznosi svega 160 eura.

– Škola ne podrazumijeva samo udžbenike, treba kupiti odjeću, obuću, pribor, razni propratni materijal, a tu je i trošak za ekskurzije. Minimum koji se mora izdvojiti za jedno dijete je 200 eura, ali to je baš minimum. Kroz akciju za pomoć đacima iz socijalno ugroženih porodica primijetili smo da je paket osnovnog pribora koji je ranije koštao 25 eura sada preko 30 – kaže za “Dan” Tanja Ašanin iz Udruženja “Roditelji”.

Ona ističe da je osnovno obrazovanje i dalje daleko od besplatnog, pa roditelji koji u kući imaju dva ili više đaka sigurno moraju potrošiti i cijelu jednu prosječnu platu na njihovo opremanje.

Kako se po ovom pitanju snalaze oni koji primaju socijalnu pomoć znaju samo oni, s obzirom da socijalna pomoć za tročlanu porodicu iznosi 122,5 eura, za četvoročlanu 144,6, a za familiju sa pet i više članova 161,37 eura. Predsjednica Banke hrane Marina Medojević ukazuje da socijala nije dovoljna ni za kiriju, a kamoli da se dostojno živi. Kako ističe, ništa nije bolje ni onima koji zarađuju, jer najviše građana prima platu od 450 do 500 eura.

Država “brine” za natalitet i obrazovanje naraštaja

Medojević ističe da najjeftinije platnene patike na sniženju koštaju od 25 do 30 eura, kožne 40, a veći brojevi su skuplji i kreću se oko 50 eura i više. Navodi da je i odjeća skupa, ali ona može da se nađe i jeftinije, mada je i tu pitanje kvaliteta.

– Roditelji, nije vam ga lako, a država se toliko “brine” za natalitet i obrazovanje naraštaja. Veoma je loše što se udžbenici ne vraćaju školi, većina ih se može koristiti barem još nekoliko generacija (osim radnih svesaka u kojima se piše u mlađim razredima). Državu, tj. sve nas građane. to je ove godine koštalo 4,7 miliona eura. Taj novac bi mogao dijelom da se koristi za obezbjeđivanje pribora djeci iz porodica slabijeg imovinskog stanja ili udžbenika za djecu iz iste kategorije za srednju školu, a naučili bismo djecu da se knjige paze, čuvaju, poklanjaju. Slična stvar bi mogla biti i sa knjigama za lektiru, koje su takođe preskupe i koštaju od 4,5 eura i više po jednoj knjizi. Za jedno dijete lektira košta od 18 do 45 eura, zavisno od razreda koji pohađa – ističe Medojević.

– Najveći broj zaposlenih prima platu od 450 do 500 eura. Kako oni da spreme, recimo, dva đaka za školu? Teško. Primanja zaposlenih u Crnoj Gori su mala, ali su nam zato troškovi hrane i goriva, pa i stanarine, na evropskom nivou. Građanin Crne Gore ima svega polovinu kupovne moći građanina EU. A u EU su ljudi bez posla, socijalno ugroženi, zbrinuti sistemski. Oni imaju zagarantovan smještaj, plaćene troškove režije, a sve troškove vezano za školovanje djece država preuzima na sebe. Dobrobit besplatnih udžbenika za svu djecu osnovnoškolskog uzrasta posebno su osjetile porodice sa niskim primanjima, ili one bez njih, ali i oni čiji budžet ne doseže minimalnu potrošačku korpu. Siromaštvo i među zaposlenima nije mit, već crnogorska realnost – ističe Medojević.

Kupiti sveske, olovke, bojice, flomastere, tempere, četkice, oštraljke, gumice, šestar, lenjire, blokove za likovno, lektiru, ranac i opremu za fizičko iziskuje nemali trošak. Internet i računar, ili pametni telefon, nijesu više stvar prestiža, već potreba za normalno školovanje. Prodavci kažu da su sveske (kreću se od 0,70 do 2,50 eura, zavisno od broja listova i koričenja) u prosjeku skuplje za 20 do 30 centi u odnosu na prošlu godinu.

– U nekoliko knjižara koje sam posjetila rekli su mi da se po učeniku nema šta ulaziti u knjižaru ispod 100 eura. Šta onda da radi korisnik MOP-a, ili onaj koji ni to nema zbog strogih kriterijuma ostvarivanja tog prava – pita Medojević.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

%d bloggers like this: