Na konsultativnom saslušanju o vršnjačkom nasilju, koje je juče održao skupštinski odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje, predstavnici institucija iznijeli su tri različite slike istog problema. Ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić kazao je da u centrima za socijalni rad posljednjih godina raste broj prijavljenih slučajeva vršnjačkog nasilja. Državni sekretar u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Dragan Marković saopštio je da su u školskoj 2024/25. godini registrovana 132 slučaja, a u 2025/26. njih 104 – dakle da se bilježi pad. Državna revizorska institucija (DRI), čija je revizija uspjeha i bila povod za saslušanje, ocijenila je da nijedan od ta dva podatka ne govori koliko vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori zaista ima, jer sistem koji bi to mjerio nije uspostavljen.
Saslušanje je zatražio poslanik Boris Mugoša, koji je podsjetio da to čini po treći put u posljednje tri godine i da bi volio da za tim nije bilo potrebe. Kazao je da ovo nijesu teme koje nameću političari, nego život, i da o njima treba razgovarati sve dok sistem ne bude uređen – sa pouzdanim bazama podataka i mjerljivim pokazateljima rezultata, a brojem slučajeva koji opada. Vršnjačko nasilje je, ocijenio je, refleksija društvenog ambijenta: djeca pokazuju kako društvo funkcioniše.
Reviziju „Uspješnost suzbijanja vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori“ DRI je Odboru dostavila 11. juna, a obuhvatila je period od 2017. do 2025. godine. Utvrđeno je da sistem planiranja, koordinacije i praćenja mjera u tom periodu nije bio uspostavljen na funkcionalan i održiv način, niti je obezbijedio kontinuitet, efikasnost i mjerljive rezultate, zbog čega je ocijenjeno da aktivnosti i mjere nijesu bile u dovoljnoj mjeri efikasne i djelotvorne.
Član Senata DRI Branislav Radulović nalaz je sveo na tri nivoa – problem podataka, problem odgovornosti i problem mjerenja učinka. Institucije, kazao je, uglavnom izvještavaju o tome šta su uradile, umjesto o tome šta se preduzetim mjerama promijenilo.
– Država mora da zna koliko je problema bilo, šta je uradila, koliko je javnih sredstava uložila, šta se promijenilo i, u konačnom, ko je odgovoran ako rezultata nema – poručio je on.
Godine bez strategije
Revizija je utvrdila i prekid strateškog kontinuiteta. Nakon strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2017–2021. i programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma 2019–2021, uslijedio je period od 2022. do 2025. bez odgovarajućeg strateškog planiranja, a umjesto toga korišćeni su kratkoročni akcioni planovi i setovi mjera. U prvoj godini primjene nove strategije 2025–2029, prema podacima DRI, 34,28 odsto aktivnosti nije realizovano, dok je 45,57 odsto realizovano djelimično.
Najoštriji dio nalaza tiče se, međutim, primjene pravila koja već postoje. U školskoj 2022/23. godini anketu o nasilju sprovelo je 16 od 138 škola, odnosno 11,5 odsto, a standardizovani, međunarodno priznati upitnik koji je školama dostavio Zavod za školstvo nije koristila nijedna. Prosvjetna inspekcija je u 2024/25. godini u deset od 26 prijava, odnosno u 38 odsto slučajeva, utvrdila nepravilnosti u primjeni procedura za prevenciju i postupanje. Utvrđeno je i da 29,4 odsto nastavnika pojedina ponašanja, poput povlačenja za kosu ili štipanja, ne prepoznaje kao nasilje.
Odgovarajući na pitanje zašto je upitnik primijenilo tako malo škola, Marković je kazao da ga je Zavod za školstvo dostavio školama, ali da škole nijesu u obavezi da ga koriste.
Nula izvještaja
Da nadzor izostaje i tamo gdje je propisan, upozorila je poslanica Zoja Bojanić-Lalović, koja je ranije bila na čelu Zavoda za školstvo. Podsjetila je da je protokolom bilo jasno propisano da svaka obrazovno-vaspitna ustanova sačini izvještaj i dostavi ga Zavodu, kako bi Zavod na osnovu njih vršio nadzor. Kada je 2023. godine došla u tu ustanovu, kazala je, zatekla je „nula takvih izvještaja“, a od 2021. do 2023. nije bio urađen nijedan nadzor.
Ocijenila je i da se informacioni sistem obrazovanja MEIS, u kojem škole u posebnim rubrikama evidentiraju slučajeve nasilja, ne vodi uredno, i pitala je li iko zbog toga smijenjen – iako je neuredno vođenje tog sistema zakonski razlog za razrješenje direktora, kao i neadekvatna reakcija na vršnjačko nasilje. Ukazala je i na to da nadzornik u Zavodu za školstvo ima nižu platu od nastavnika i direktora čiji rad kontroliše, zbog čega se za ta radna mjesta niko i ne prijavljuje.
Marković na navode o izostalim izvještajima i o smjenama nije odgovorio. Na pitanje ima li Zavod dovoljno nadzornika kazao je da je bilo određenih rotiranja i da ih možda nedostaje, uz očekivanje da će slobodna radna mjesta biti popunjena.
Podaci Zavoda za školstvo za 2022/23. godinu pokazuju da je 43 odsto djece svjedočilo nasilju, 17 odsto bilo žrtva, a 6,7 odsto učenika učestvovalo je u nasilju.
– Trideset sedam odsto učenika ne zna kako adekvatno da reaguje na nasilje, a 32 odsto učenika nema slobodu da se obrati svakom nastavniku kada im je potrebna pomoć – rekao je Radulović.
Nema broja
Koliko je sistem daleko od pouzdane evidencije, pokazuje i podatak da je kroz informacioni sistem obrazovanja u četiri školske godine, od 2021/22. do 2024/25, evidentirano ukupno 605 slučajeva vršnjačkog nasilja – uz izričitu ogradu DRI da to nije stvaran broj. Uprava policije posebnu evidenciju krivičnih djela povezanih sa vršnjačkim nasiljem počela je da vodi tek tokom prošle godine; u njoj je za 2025. zabilježeno 29 takvih djela, koja je počinilo 50 maloljetnika na štetu 37 maloljetnika.
Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović kazao je da uspjeh ne treba mjeriti brojem intervencija, već smanjenjem ponavljanja nasilja, vremenom reakcije i uspješnom reintegracijom djeteta.
– Do intervencije treba da dolazi što rjeđe, zato što je sistem ranije prepoznao rizik, zaštitio dijete i spriječio eskalaciju – rekao je on.
Povezivanje baza podataka između resora, koje bi takvo mjerenje uopšte omogućilo, obaveza je iz 2017. godine koja do danas nije ispunjena. Marković je najavio da će posao biti završen uz podršku Delegacije Evropske unije i UNICEF-a.
Ministar pravde Bojan Božović kazao je da vršnjačko nasilje nije uređeno kao zasebna kategorija, nego se na njega primjenjuju odredbe četiri zakona – o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, Krivičnog zakonika, Zakonika o krivičnom postupku i zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Naveo je da su izmjenama Krivičnog zakonika, koje su u skupštinskoj proceduri, predviđeni prepoznavanje i sankcionisanje težih oblika nasilja nad djecom, uključujući nasilje motivisano predrasudama, kao i proširena zaštita djece od seksualnog iskorišćavanja putem informaciono-komunikacionih tehnologija.
Tapkanje u mjestu
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković ocijenio je da su neke stvari pomjerene sa mrtve tačke, ali da u pojedinim oblastima napretka nema.
– Nijesam zadovoljan što osam godina praktično tapkamo u mjestu. Ili ne radimo ništa u nekim oblastima – kazao je ombudsman.
Upozorio je i na neefikasne mehanizme praćenja i evaluacije strateških dokumenata, kojih u Crnoj Gori, kako je naveo, ima više od šezdeset.
Географске референце
– Sve strategija do strategije, a efekti strategije kakvi su, treba da razgovaramo o tome – rekao je Bjeković, dodajući da nasilje ne nastaje u školi, nego tamo eskalira problem nastao ranije.
Jednako je važno i ono što revizija nije mogla da utvrdi. Bjeković je ocijenio da je DRI dotakla vrh ledenog brijega, a koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje Miloš Knežević ukazao je da su izvan obuhvata ostali Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravde, te da resori i dalje ne razmjenjuju podatke, pa svako vodi svoju evidenciju, a cjelovite slike nema.
Ni sama DRI nije mogla da izmjeri efekat mjera koje su preduzete. U školskoj 2025/26. godini broj pedagoga povećan je sa 154 na 183, psihologa sa 91 na 120, a prvi put su angažovana četiri socijalna radnika.
– Ključni problem ostaje jer nije uspostavljen sistem koji može da izmjeri kakav je efekat ovih povećanih kapaciteta na smanjenje nasilja – kazao je Radulović.
Savjet koji ne radi
Savjet za prava djeteta, jedan od četiri subjekta revizije i tijelo kojem je povjerena međuresorna koordinacija, po sopstvenom priznanju nadležnog ministra nije radio. Gutić je kazao da je Savjet imao vakuum od oko pola godine i da je ponovo funkcionalan od juna, te da je u planu da ubuduće zasijeda tromjesečno. Naveo je, međutim, i da na sjednice ne dolaze svi članovi, među njima ni donosioci odluka, i da je to veliki problem, jer bez njih Savjet ne može da ostvari svoju funkciju. Podsjetio je i da je riječ o savjetodavnom tijelu Vlade, koje resorima ne može ništa da naloži, nego samo da preporuči. Mugoša je ocijenio da tijelo koje ne obavlja posao zbog kojeg postoji treba ili osposobiti ili ukinuti.
Bez odgovora je ostalo i pitanje o socijalnim radnicima, čije se angažovanje u školama navodi kao pomak. Mugoša je pitao imaju li oni pristup informacionom sistemu obrazovanja, odnosno mogu li da prate ocjene, vladanje i kontakte sa roditeljima kako bi imali cjelovitu sliku o djetetu. Gutić je potvrdio i da su voditelji slučaja u centrima za socijalni rad preopterećeni – dok je evropski prosjek između 60 i 80 predmeta po voditelju, u Crnoj Gori je 200.
Knežević je, podsjećajući da je na istu temu pred istim odborom govorio i u novembru 2024. godine, poručio da bi bilo bolje ne usvajati još deset opštih zaključaka, nego odrediti ko je odgovoran, šta mora da se uradi i do kada. Pitanje koje je postavio ostalo je bez odgovora – koji mjerljivi pokazatelj danas govori da su djeca u Crnoj Gori bezbjednija nego prije dvije godine.
Ko provjerava zaštitare u školama
Bez odgovora je ostalo i pitanje ko provjerava zaštitare koji od prošle godine rade u školama. Na pitanje poslanika da li svi prolaze psihološko testiranje, Marković je odgovorio da to nije u nadležnosti prosvjete, jer licence izdaje Ministarstvo unutrašnjih poslova, i da, prema informaciji kojom raspolaže, zaštitari pri polaganju za licencu prilažu ljekarsko uvjerenje po istoj proceduri kao za dozvolu za nošenje oružja, što podrazumijeva pregled kod psihologa i psihijatra. Poslanica Zoja Bojanić-Lalović, koja je bila članica radne grupe za izradu tog programa, osporila je takvo objašnjenje, navodeći da je program obuke zaštitara donesen krajem 2019. ili početkom 2020. godine, da je njegov nosilac Centar za stručno obrazovanje i da je obuka bila predviđena unutar te ustanove, uz ogradu da nije provjeravala je li se program u međuvremenu mijenjao. Zaštitari su u škole uvedeni kao privremena mjera, do pronalaska trajnijeg rješenja.
izvor: pobjeda.me
