Internet, kao globalni sistem umreženih računarskih mreža koji povezuje milijarde računara širom svijeta na jedan nehijerarhijski način, pruža nam veliku dostupnost, slobodu, komunikacije sa drugim korisnicima, zabavu i dr. ali, sa sobom povlači i veliku količinu odgovornosti. Samim tim, sve što objavljujemo, dijelimo ili komentarišemo na internetu, iako se u svojoj suštini naslanja na slobodu izražavanja, egzistira pod hipotekom odgovornosti. Drugim riječima sloboda prestaje ondje gdje počinje odgovornost.
Sloboda predstavlja mogućnost pojedinca da misli, donosi odluke i djeluje samostalno ali je bitno da ona ne ugrožava tuđu slobodu, da poštuje pravila i zakone i da ide ruku pod ruku sa odgovornošću. Odgovornost se odnosi na svijest da naše odluke, postupci i ponašanje imaju posljedice za nas same, druge ljude i drustvo u cjelini. Dakle, biti odgovoran znači svjesno birati postupke i snositi njihove posljedice.
Važno je znati da se informacije na internetu jako brzo šire što prouzrokuju sljedeći faktori: globalna povezanost (informacija postaje odmah dostupna svima), društvene mreže (trenutno dijeljenje, lančana reakcija, algoritmi), emocije koje ubrzavaju širenje informacija (strah, ljutnja, iznenađenje, humor), konstantna prisutnost korisnika.
Posljedica ovih faktora jeste da brzo može doći do širenja lažnih vijesti i dezinformacija koje mogu rezultirati globalnom uznemirenošću i panikom.
Od velike je važnosti da razumijemo da će naše onlajn ponašanje imati posljedice u stvarnom životu, što dovodimo u vezu sa tim da ukoliko pređemo tačno određenu granicu slobode, momentalno postajemo odgovorni za naša djela koja ugrožavaju tuđi integritet, ugled, čast i samopouzdanje, što takođe može loše uticati na nečije mentalno zdravlje.
Pored opšteg pojma odgovornosti u moralnom smislu, neizbježno je, kada se govori o njoj, pomenuti i propise tj. odredbe Ustava i pojedinih zakona kojima se regulisanje ove problematike uvodi u pravni sistem jedne države a samim tim i društva. Naime, Ustav Crne Gore jemči u članu 47 slobodu izražavanja: „Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način. Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast i ako se ugrožava javni moral ili bezbjednost Crne Gore.” Nadalje, Ustavom se jemči i zaštita podataka o ličnosti te poštovanje privatnog i porodičnog života. Osim toga, izvjesna ponašanja i aktivnosti posredstvom interneta mogu imati određene karakteristike i ostvariti elemente nekog krivičnog djela ili prekršaja, te za sobom mogu povući i krivičnu ili prekršajnu odgovornost (Krivični zakonik Crne Gore, Zakon o javnom redu i miru). Ovo je bitno zbog toga što su internet i njegove platforme najveći javni prostor i mjesto u kojem može doći do kršenja ovih propisa a samim tim i povrede ljudskih prava i soboda. Drugim riječima korišćenje prava i sloboda, kao što je Ustavom zagarantovana sloboda izražavanja, mora biti ograničeno odgovornošću, pa ukoliko pojedinac sopstvenim osjećajem odgovornosti ne uspostavi mjeru, svakako će društvo putem pravno-procesnih mehanizama i na osnovu propisa moći da sankcioniše određeno ponašanje.
Dakle, ova prava i slobode nisu i ne mogu biti apsolutna i to treba imati na umu prilikom korišćenja društvenih mreža, a svakako i u svakodnevnom životu i govoru. Potrebno je da kao društvo budemo pažljivi i oprezni, pogotovo kada dolazimo u bilo kakav kontakt s internetom, jer svaka naša aktivnost ostavlja trag koji se u digitalnom svijetu pamti i traje.
Autor: Katarina Bajčeta
Mentor: msr Jelena Bajić
