U učionicama se prenose znanja, ali se istovremeno oblikuju karakteri, razvijaju talenti i podstiču generacije mladih ljudi da vjeruju u sebe. Upravo takav pristup njeguje i nastavnica CSBH jezika i književnosti u OŠ „Marko Miljanov“ Enisa Dacić Kolić, čiji su učenici minule školske godine ostvarili zapažene rezultate na brojnim takmičenjima i konkursima, potvrđujući da se rad i ljubav prema znanju uvijek prepoznaju.
Ljubav prema jeziku i književnosti, kako ističe, rodila se još u najranijem djetinjstvu, kroz knjige, čitanje i otkrivanje novih svjetova među koricama.
„Ljubav prema jeziku i književnosti rodila se još u djetinjstvu. Oduvijek sam voljela knjige, čitanje i pisanu riječ. Sjećam se da sam još kao učenica sa posebnim interesovanjem iščekivala časove jezika i književnosti, jer su mi pružali priliku da otkrivam nova značenja, upoznajem različite likove i svjetove, ali i bolje razumijem ljude i život. Vremenom sam shvatila da je jezik mnogo više od sredstva komunikacije – on je čuvar kulture, tradicije i identiteta jednog naroda.“
Želja da postane nastavnica razvijala se postepeno, a veliku ulogu u tome imali su profesori koji su ostavili snažan trag tokom njenog školovanja.
„Tokom školovanja imala sam nastavnike koji su svojim znanjem, fokusiranošću i odnosom prema učenicima ostavili snažan utisak na mene. Tada sam shvatila koliko jedan nastavnik može da utiče na život djeteta. Poželjela sam da i sama jednog dana budem osoba koja će kod učenika buditi ljubav prema učenju, razvijati njihovu radoznalost i pomagati im da otkriju svoje potencijale.“
Od studentskih dana do nastavničke učionice, put nije bio bez izazova, ali je svaka nova generacija donosila nova iskustva i vrijedne lekcije.
„Studije su mi pružile kvalitetnu stručnu osnovu i priliku da produbim znanje. Međutim, pravi izazovi i najvažnije lekcije počeli su kada sam zakoračila u učionicu. Teorijsko znanje je veoma važno, ali rad sa djecom zahtijeva mnogo više – strpljenje, razumijevanje, kreativnost i spremnost da svakog dana učite zajedno sa svojim učenicima.“
Nakon godina provedenih u prosvjeti, motivaciju i dalje pronalazi upravo u svojim učenicima i njihovom napretku.
„Najveća motivacija su upravo učenici. Njihova radoznalost, energija, napredak i uspjesi daju smisao ovom poslu. Posebno me raduje kada vidim da učenik otkrije svoje sposobnosti, stekne samopouzdanje ili postigne rezultat za koji možda ni sam nije vjerovao da je moguć.“
Posebno mjesto u njenom radu zauzimaju talentovani učenici, sa kojima godinama predano radi, prateći njihov razvoj i uspjehe.
„Ti uspjesi za mene imaju posebnu vrijednost. Oni su potvrda da se trud, rad i fokusiranost isplate. Ipak, svaki uspjeh učenika prije svega pripada njima. Moj zadatak je da ih usmjerim, podržim i pomognem im da razviju svoje potencijale, ali iza svakog priznanja i nagrade stoje njihova marljivost, upornost i ljubav prema onome što rade.“
Poseban osjećaj, kaže, predstavlja prilika da prati razvoj učenika tokom više godina i svjedoči njihovom napretku.
„Posebno sam ponosna na učenike sa kojima radim od šestog razreda i čiji talenat imam priliku da pratim godinama. Gledati kako iz godine u godinu napreduju, kako svaki njihov rad postaje kvalitetniji od prethodnog i kako ostvaruju uspjehe na državnim i međunarodnim konkursima, za svakog bi nastavnika predstavljalo veliko zadovoljstvo. Sigurna sam da ćemo o mnogima od njih tek slušati i čitati u budućnosti.“
Govoreći o radu sa talentovanom djecom, naglašava da se poseban dar najčešće prepozna vrlo rano.
„Kod takve djece primjećuje se razvijena mašta, rječnik, sposobnost zapažanja detalja i originalnost u izražavanju. Oni često postavljaju pitanja koja prevazilaze uobičajene nastavne okvire i pokazuju iskreno interesovanje za književnost i pisanje.“
Iako smatra da podrška talentima postoji, vjeruje da prostora za dodatno ulaganje uvijek ima.
„Porodica ima ključnu ulogu jer upravo u njoj dijete stiče prve radne navike, samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Kada roditelji prepoznaju interesovanja svog djeteta i podstiču ih, rezultati su mnogo vidljiviji. Naša djeca posjeduju veliki potencijal i važno je da im omogućimo što više prilika da ga pokažu.“
Na kraju razgovora, nastavnica Dacić uputila je poruku svim učenicima koji vole jezik, književnost i pisanu riječ.
„Poručila bih im da njeguju ljubav prema knjizi, jeziku i pisanju i da nikada ne odustaju od onoga što vole. Čitanje oplemenjuje čovjeka, razvija maštu, proširuje vidike i pomaže nam da bolje razumijemo svijet i ljude oko sebe. Talenat je dragocjen dar, ali bez rada i upornosti ne može doći do punog izražaja. Zato neka čitaju što više, uče i napreduju, jer znanje je vrijednost koju im niko ne može oduzeti“ – zaključuje ona na kraju intervjua za Vijesti iz Bijelog Polja.
Izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
