Ljeto je za mnoge porodice sinonim za slobodu, opuštanje i predah od školskih obaveza. Međutim, kod neke djece i tinejdžera prelazak iz strukturisane školske godine u opušteniji ljetnji ritam može izazvati anksioznost.https://avalon-ltd.com/banner-out.php
Djeca se najbolje snalaze u predvidivim okolnostima – tokom školske godine znaju kada ustaju, gdje idu i šta se od njih očekuje.
Ljeto donosi nagle promjene u tim rutinama, a dok se neka djeca raduju ležernijem rasporedu, druga mogu osjećati nelagodu upravo zbog nedostatka strukture piše dr Liz Nisim za „Psychology Today“.
Kako prepoznati ljetnju anksioznost
Djeca često ne umiju jasno da kažu: „Osjećam anksioznost“. Umjesto toga, ona se ispoljava kroz ponašanje.
Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti pojačanu vezanost za njih i teško odvajanje, čak i kada dijete treba da ode u drugu sobu. Neka djeca se teško umiruju pred spavanje ili se bude noću i dolaze kod roditelja u krevet. Mogu se žaliti na bolove u stomaku ili glavobolje, a ponekad se vraćaju i ranijim obrascima ponašanja, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.
Kod djece školskog uzrasta anksioznost se može ispoljiti kao zabrinutost zbog ljetnjeg kampa – od vožnje autobusom do dnevnog rasporeda. Mogu odbijati učešće u novim i nepoznatim aktivnostima, plakati, imati napade bijesa ili frustracije kada stvari ne idu po planu. Takođe, mogu se teže odvajati od roditelja i stalno tražiti potvrdu kako će njihov dan izgledati i da će sve biti u redu.
Kod tinejdžera se anksioznost može manifestovati pretjeranim ili nedovoljnim spavanjem, kao i poremećenim ritmom spavanja i budnosti. Mogu postati razdražljiviji i imati niži prag tolerancije na frustracije.
Često se okreću mobilnim telefonima kako bi se izolovali i skrenuli misli. Mogu izbjegavati druženje, povlačiti se od porodice i prijatelja ili tvrditi da ne mogu pronaći posao niti učestvovati u bilo kojoj drugoj ljetnjoj aktivnosti.
Šta roditelji mogu da urade
Održavajte određenu strukturu. Djeci tokom ljeta nije potreban strog raspored, ali će im koristiti plan aktivnosti za taj dan koji se ne zasniva na tačnom vremenu, već na redosljedu događaja.
To podrazumijeva dosljedno vrijeme ustajanja, redovne obroke i planirane aktivnosti tokom sedmice. Određeni nivo strukture i predvidljivosti pomoći će da se smanji neizvjesnost.
Potvrdite njihova osjećanja umjesto da ih odbacujete. Kada djeca izraze zabrinutost, roditelji često instinktivno pokušavaju da ih umire. Međutim, rečenice poput: „Sve će biti u redu“ mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da nije shvaćeno.
Umjesto toga, pokušajte da kažete: „Razumljivo je što si nervozan zbog početka kampa. Hajde da razgovaramo o tome šta te brine.“
Potvrđivanje osjećanja neće pojačati anksioznost. Naprotiv, pomoći će djetetu da se osjeća saslušano i shvaćeno, što često smanjuje intenzitet emocija i podstiče rješavanje problema.
Pripremite dijete za nova iskustva. Kada god je moguće, pomozite mu da unaprijed zna šta ga očekuje.
Na primjer, zajedno prođite kroz raspored aktivnosti i postavite ga na vidljivo mjesto u kući. Razgovarajte o tome šta može očekivati na odmoru ili porodičnom okupljanju. Što je neko iskustvo poznatije, to djeluje manje zastrašujuće.
Održavajte ravnotežu između aktivnosti i slobodnog vremena. Mnoge porodice osjećaju pritisak da svaki trenutak ljeta ispune zabavnim sadržajima. Iako kampovi i sport mogu biti korisni, djeci je potrebno i slobodno vrijeme. Obezbijedite im priliku za odmor, igru i druženje sa prijateljima i porodicom. Uravnotežen raspored mnogo je bolji za emocionalno blagostanje od pretrpanog.
Mnogi roditelji pokušavaju da u potpunosti uklone djetetovu anksioznost. Iako je takva želja razumljiva, anksioznost je normalna ljudska emocija i ne može potpuno nestati.
Umjesto toga, fokus treba da bude na tome da djetetu pomognete da razvije samopouzdanje u sopstvenu sposobnost da se nosi sa neprijatnim osjećanjima. Djeca ne postaju otpornija zato što nikada ne osjećaju anksioznost, već zato što nauče da mogu da je prevaziđu i uprkos njoj uspješno funkcionišu.
Izvor: n1info.rs/antenam.net
