Mladi pijanista Miloš Burić, učenik JU Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje “Dara Čokorilo” u Nikšiću, zajedno sa koleginicom Emilijom Pejaković osvojio je prvu nagradu na prestižnom međunarodnom takmičenju “Città di Barletta” u Italiji.
Nedavno je učestvovao i na manifestaciji “Dani muzike” u Herceg Novom, gdje je imao priliku da usavršava svoje znanje na masterklasu profesora Borisa Kraljevića. U razgovoru za naš Portal Miloš govori o značaju osvojenog priznanja, ulozi porodice i profesora u njegovom razvoju, svakodnevnim izazovima koje nosi muzičko obrazovanje, ali i planovima za nastavak školovanja.
Osvojili ste prvu nagradu na takmičenju “Città di Barletta” u Italiji sa koleginicom Emilijom Pejaković. Kakav je osjećaj donijeti tako prestižno priznanje u Nikšić i Vašu školu “Dara Čokorilo”?
Osjećaj je zaista poseban jer ta nagrada ne predstavlja priznanje samo trudu i radu koji smo Emilija i ja uložili u pripreme tokom prethodnih mjeseci, već i posvećenosti i podršci naših profesorica, Anđele Milićević i Gordane Milatović. Ta prva nagrada potvrda je da su se svi dugi sati vježbanja isplatili i ponosni smo što smo imali priliku da naš grad i školu predstavimo u najboljem svjetlu.
Nedavno ste nastupili na “Danima muzike” u Herceg Novom i radili sa profesorom Borisom Kraljevićem. Koje su najvažnije lekcije ili savjeti koje ste ponijeli sa tog masterklasa?
Jedna od najznačajnijih lekcija koju sam stekao tokom rada sa profesorom Kraljevićem jeste da je u procesu savladavanja zahtjevnog programa najvažnije imati strpljenja. To podrazumijeva mjesece temeljnog i postepenog rada kako bi se na kraju dobila zaokružena i umjetnički oblikovana interpretacija kompozicije.
Dolazite iz muzičke porodice, a Vaš brat Ivan svira violinu. Koliko Vam ta porodična atmosfera i međusobna podrška pomažu u svakodnevnom radu i vježbanju?
Dolazim iz muzičke porodice, što znači da sam odrastao okružen muzikom i različitim muzičkim žanrovima. Zbog toga muziku nikada nisam doživljavao kao obavezu, već kao sastavni dio svakodnevnog života. Posebno mi je značilo što sam u prvom razredu srednje škole bio u kamernom sastavu sa Ivanom. U tom važnom periodu školovanja imao sam njegovu veliku podršku, a zajednički rad kasnije je rezultirao uspjehom na državnom takmičenju.
Sviranje klavira na vrhunskom nivou zahtijeva sate i sate vježbanja. Kako uspijevate da uskladite obaveze u muzičkoj školi sa slobodnim vremenom i interesovanjima Vaših vršnjaka?
Iako muzičko obrazovanje zahtijeva mnogo vremena i svakodnevnog vježbanja, trudim se da dobro organizujem svoje obaveze. Smatram da je važno pronaći ravnotežu između rada i slobodnog vremena, pa se, uz sve obaveze, trudim da njegujem i bogat društveni život.
Kako izgleda saradnja sa Vašom profesoricom Anđelom Milićević i na koji način ona oblikuje Vaš muzički izraz i napredak?
Saradnja sa profesoricom Anđelom Milićević predstavlja najvažniji dio mog sazrijevanja kao muzičkog izvođača. Jedna od njenih najvećih vrijednosti jeste to što, pored insistiranja na dobroj tehnici, muzikalnosti i disciplini, podstiče slobodu muzičkog izraza, otvorenu komunikaciju i međusobno razumijevanje tokom časova. Upravo je takav pristup, po mom mišljenju, imao najveći uticaj na moj napredak.
Koji su Vaši najveći ciljevi i planovi za nastavak muzičkog školovanja i karijere? Postoji li neka svjetska scena na kojoj maštate da nastupite?
Moj trenutni najveći cilj jeste da se što bolje pripremim za prijemne ispite koji me očekuju naredne školske godine. Kada su u pitanju svjetske scene, nemam jednu određenu koncertnu dvoranu o kojoj maštam, ali bih volio da jednog dana dobijem priliku da nastupam u najpoznatijim koncertnim dvoranama širom svijeta.
izvor: mladiniksica.me
