Učenica Itana Zvizdojević jedina na Državnom takmičenju iz matematike za osnovnu i srednju školu dobila maksimum bodova
Učenici šestog razreda podgoričke osnovne škole ,,Radojica Perović“ Itani Zdvizdojević nije bilo teško da nakon redovnih časova ostaje u školi i priprema se za Državno takmičenje iz matematike sa mentorkom Slađanom Bošković. Dok su njeni drugari odlazili da se igraju, ona je sa profesoricom utvrđivala gradivo. Uspjela je na kraju da se izdvoji ne samo od svih osnovaca, već i od srednjoškolaca – niko osim nje nije osvojio sto bodova!
Nakon što je objelodanjeno da je Zvizdojević briljirala na takmičenju, bila je u fokusu javnosti prethodnih dana i priznaje da je pomalo stiže umor, ali da je uvijek raspoložena za razgovor.
Djeca sa izraženim matematičkim talentom ne odustaju lako, znatiželjna su i kreativna, postavljaju drugačija, neobična pitanja, uočavaju ono što većina ni ne primijeti. Ključni izazov nastavnika je da svim đacima pruži pravu vrstu podsticaja, jer klasične metode nijesu dovoljne. Trudim se da zajedno sa svim učenicima otkrivamo i razvijamo njihov puni potencijal, čineći im matematiku dražom – rekla je ona
U školi ,,Radojica Perović“ smo dogovorili susret. Čekamo je da završi čas fizičkog vaspitanja. Dolazi u prostoriju zadihana i uz šapat dobacuje: da baš i ne voli fizičko.
-Ali zato matematiku razbijam – rekla je Zvizdojević, uz osmijeh.
Sjeda na stolicu i spremna je da odgovara na pitanja, bez bilo kakvih priprema. Komentarišemo to da kada se rade intervju sa odraslima, posebno funkcionerima, oni traže da im se pošalju pitanja i izbjegavaju mahom razgovore uživo. Zvizdojević se smije i kaže da možemo da pričamo o čemu god želimo.
Tu je i njena mentorka.
Profesorica Bošković ističe da je priprema za takmičenje – poput slaganja matematičke slagalice – svaki novi izazov i da je zadatak dodavala pažljivo i strateški.
– Itana je prošla kroz različite faze – od savladavanja osnovnih testova do rješavanja složenih zadataka s prethodnih takmičenja. Fokus pažnje bio je na razvoju logičkog razmišljanja, brzine, načinu ispisivanja rješenja zadataka, ali prije svega tačnosti. Kako se takmičenje približavalo prelazili smo na intenzivnije vježbanje koristeći testove sa državnog takmičenja iz prethodne tri godine, pažljivo analizirajući svaki zadatak – ne samo kako bi se riješio, već kako bi se razumjela logika mogućih rješenja. Itana je prolazila kroz simulacije takmičenja, gdje smo pratili vrijeme, strategije i preciznost u radu – rekla je profesorica.
Zadaci laki
Prvo što priznaje učenica Zvizdojević kada se pomene Državno takmičenje jeste da je imala veliku tremu kada je ušla u salu da radi zadatke. Prvo je morala da pobijedi tremu, a onda je prešla na test.
-Kada je nestala trema, vidjela sam da su zadaci laki. Meni su takvi bili, možda nekom drugom nijesu. Prvi zadatak se ticao najmanjeg zajedničkog sadržaoca, onda je bilo da odredimo nepoznatu, ali nije bila klasična jednačina. Tu je bio i zadatak s uglovima i bilo je da izračunamo vrijednost zbira koji nije dat. Trebalo je da se razmišlja o svemu – priča pobjednica takmičenja.
Završila je sve zadatke i shvatila je da ima još sat i po vremena do kraja. Učenici su izlazili iz sale, ali je ona odlučila da ostane i provjeri još jednom da li je sve uradila kako treba. Prisjeća se da je ostalo njih petoro u prostoriji i da joj je za koncentraciju prijala tišina.
-Brzo su objavljeni rezultati, kada mi je tata poslao datoteku i onaj emotikon trofeja. Otvorila sam rezultate i vidjela pored svog imena stotku. Nijesam mogla da vjerujem očima. Ništa mi drugo nije prolazilo kroz glavu, samo mi se ta stotka urezala – ističe Zvizdojević, uz osmijeh.
Objašnjava da je vjerovala da su joj zadaci koje je uradila tačni, ali da nije znala da li će ocjenjivači prihvatiti postupak koji je razradila do rezultata.
-Ovaj rezultat mi je pokazao da mogu. Podstakao me je da nastavim da se takmičim, jer vidim da mi dobro ide. Profesori mi pričaju da sam talentovana iz matematike i da mi ide. Niko u mojoj porodici nije nešto talentovan za tu nauku, ja sam prva. Svi su ponosni na mene. Ne treba mi puno vremena da bilo što savladam iz matematike i ne učim je kod kuće. Učenici znaju da se čude kako mi sve to ide lako – rekla je Zvizdojević.
Zvizdojević sa profesoricom matematike Slađanom Bošković
Voli izazove i trnovit put
Jedanaestogodišnja djevojčica postavlja ciljeve i uvijek dolazi do njih, jer je uporna, kaže ona. Dodaje da su joj još slađi uspjesi kada je put – trnovit.
-Sebe bih opisala kao brzopletu, upornu, snalažljivu i ponekad tvrdoglavu. Ne bih ništa voljela da promijenim, volim da budem svoja. U prijateljstvu mi je bitna iskrenost i da znam da će oni da sačuvaju moju tajnu, da mogu da im vjerujem. Povjerenje mi je jako važno – rekla je Zvizdojević.
Ne voli da bude na internetu, više uživa kada uzme knjigu da čita – misterije ili avanture, da gleda film sa ocem, igra se sa sestrama ili da slaže Rubikovu kocku. Priča da je nedavno instalirala Snepčet po nagovoru drugara, ali da ga je brzo izbrisala, jer joj je to dosadan. Ne privlače je virtuelne stvari.
-Primijetila sam da đaci vole društvene mreže, internet… Školu ne vole, sve im je dosadno. Možda treba časovi da budu nekako poput društvenih mreža, povezani, jer što god tamo da nađu njima je zanimljivo, a nije baš sve. Škola se nije promijenila, isto je sve, isti su principi – sjedimo za klupom, tu je tabla, kreda… Treba da bude tu neki novi način učenja, ovo je prevaziđeno, jer se djeca mijenjaju. Mislim da treba da se mijenja i način na koji djeca uče – rekla je Zvizdojević.
Dodaje da za sve promjene treba dugo vremena…
-Ako ih uvedu, one će da se dese poslije mene – kazala je ona.
Zvizdojević ne vidi sebe za katedrom, i ne želi da bude profesorica matematike. Dodaje da nema tu nekog objašnjenja, te da bi više voljela da bude arhitekta ili inženjer.
Apel za nadležne
-Kada razmišljam o tome što treba da se promijeni da sve bude ljepše i bolje, definitivno bih savjetovala da djeca i odrasli budu odgovorniji. Često lome klupe, vidimo pseće izmete. Svi mi treba da čuvamo okolinu, jer nemamo drugo mjesto za život i moramo da čuvamo svoje – kazala je ona.
Kada je riječ o budućim takmičenjima, zainteresovana je za biologiju, a napominje da sljedeće godine ne može da ide na takmičenje iz matematike, jer ga nema za đake sedmog razreda.
-Ja se nadam da će ga uvesti, i za sedmi i za osmi. Mogu to da poručim Ispitnom centru i Ministarstvu prosvjete, da ne čekam da dođem do devetog razreda da bih mogla da se takmičim iz ove nauke – zaključuje Zvizdojević.
Mogao bi gradonačelnik Saša Mujović da sredi problem
Učenica komentariše da je zapazila da djeca u podgoričkom Bloku ne mogu da pođu vani ili do parka, jer nije dobra rasvjeta. Kaže da imaju parkova, igrališta….
-Mogao bi gradonačelnik da sredi problem što nema svjetlosti – kaže Zvizdojević.
Djeca sa izraženim matematičkim talentom ne odustaju lako, znatiželjna su i kreativna, uočavaju ono što većina ne primijeti
Učenica Zvizdojević kaže da joj je mentorka, profesorica matematike Slađana Bošković pomogla da ostvari sjajne rezultate na takmičenju. Imali su pažljivo odabranu literaturu, te su osim standardnih školskih udžbenika, koristili zbirke poput one čiji je autor prof. Radoje Veličković, koja omogućava sistematski pristup matematici na naprednom nivou i odličan je izvor za razvoj kreativnog promišljanja.
– Pored klasične literature, trudila sam se da gradivo učinim što zanimljivijim, kroz praktične primjere i zadatke koji nijesu samo teorijski, već i povezani sa svakodnevnim situacijama. Moj cilj nije bio samo priprema za takmičenje, već da Itana razvije ljubav prema matematici koja će trajati – rekla je Bošković.
Dodaje da put do ovakvog uspjeha nikad nije pravolinijski.
-Prva prepreka je vrijeme – uvijek ga je premalo! Uskladiti redovnu školsku nastavu, domaće zadatke i napredne pripreme zahtijeva dobru organizaciju i disciplinu. Veliki izazov nastavnicima je kako pronaći balans između redovne školske nastave, dodatnih aktivnosti i intenzivnih priprema. Nastavni proces je dinamičan i obiman, a darovitoj djeci, poput Itane, potrebno je pružiti dodatne izazove i prilike za istraživanje, kako bi im učenje bilo zanimljivo i inspirativno. Sada, nakon takmičenja, Itanin uspjeh dokaz je da se trud i upornost uvijek isplate – kazala je Bošković.
Dodaje da talenat nije samo brzina u računanju, rješavanju složenih zadataka i jednačina, već da se prepoznaje u načinu razmišljanja, radoznalosti i upornosti.
– Djeca sa izraženim matematičkim talentom ne odustaju lako, znatiželjna su i kreativna, postavljaju drugačija, neobična pitanja, uočavaju ono što većina ni ne primijeti. Ključni izazov nastavnika je da svim đacima pruži pravu vrstu podsticaja, jer klasične metode nijesu dovoljne. Trudim se da zajedno sa svim učenicima otkrivamo i razvijamo njihov puni potencijal, čineći im matematiku dražom – rekla je ona.
Izvor: pobjeda.me
