Ljudi su zbog razumnosti i stepena više u razvoju u odnosu na ostala bića klasifikovani kao homosapiensi, a na životinje se gleda kao na vrstu hijerarhijsku ispod nas. Takva klasifikacija dovodi se u pitanje kada uzmemo u obzir činjenicu da čovjek, uprkos Božijoj milosti i odluci da mu se podari razum, nekada donosi neracionalne odluke i dovodi i sebe i čitav svijet u opasnost.
Slon je najveća kopnena životinja na svijetu, a uprkos tome važi za najnježnije biće na planeti. Na prvi pogled – spoj nespojivog. Zbog toga i volim ova stvorenja. Njihovo srce obično ima masu oko dvadesetak kilograma, a rekao bih ne samo zbog gromadnog izgleda, već i zbog svoje dobrote.
Kada se ovolika životinja ne da iskvariti i izdići u odnosu na druge, već ostaje mirna i skromna, zašto se čovjek, nakon samo malog osjećanja moći, promijeni i žablju perspektivu zamijeni ptičijom? Zašto slon koji posjeduje moć ne želi nikome da naudi, a čovjek odmah po dobijanju određene moći želi da uništi ono oko njega da bi sebe uveličao?
Mnogo je nelogičnosti kada je čovjek u pitanju. Zato se nekad zapitam da li je pomenuta klasifikacija i dalje važeća, ako uzmemo u obzir da čovjek sa razumom čini pogrešno, a slon bez njega postupa onako kako bi trebao sam čovjek. Ili je možda svjesnost te činjenice da je čovjek sposoban da mijenja svijet svojim razumom učinila da se on pretvori u ono što zaista nije bio po postanku.
Miloš Đurđevac
izvor: mladiniksica.me
