Iako je položaj mladih u Crnoj Gori u proteklih pet godina bolji nego ranije, kada su bili gotovo nevidljivi, ekonomska nestabilnost, nezaposlenost, marginalizacija osjetljivih grupa, kao i otežano sklapanje porodičnih odnosa – među ključnim su problemima s kojima se omladina suočava.
Napredak mladih nerijetko je nedosljedan i često ne zavisi od pojedinaca, već sistemskih rješenja države.
Sagovornici “Vijesti”, komentarišući Međunarodni dan mladih, tako gledaju na socijalno-ekonomski položaj crnogorske omladine.
Međunarodni dan mladih obilježava se u utorak, a predstavnica Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) Sofija Kirsanov i direktor nevladine organizacije (NVO) Udruženje mladih inovatora i pronalazača Marko Šćepanović apeluju na nadležne institucije da ne ćute na zahtjeve mladih.
To, objašnjavaju, ne znači da mladi treba da budu bez odgovornosti i svijesti o odgovornom društvenom angažmanu.
Prema podacima s popisa stanovništva iz 2023. godine, koje je sprovela Uprava za statistiku (Monstat), Crna Gora ima nešto više od 108.000 mladih.
Nedovoljno prostora u procesima odlučivanja…
Rukovoditeljka Kancelarije za razvoj MOACG Sofija Kirsanov kazala je “Vijestima” da se globalni trendovi, poput naglog rasta ekstremizma i geopolitičke krize, održavaju na mlade i to na, tvrdi, više polja.
Mišljenja je da mladi u Crnoj Gori “i dalje nemaju dovoljno prostora u procesima odlučivanja, iako se krećemo uzlaznom putanjom”.
Resursi koji bi omladini omogućili lično i profesionalno unapređenje, kaže Kirsanov, neravnomjerno su raspoređeni. Iako Crna Gora nudi “odeđene mogućnosti”, ističe, nedosljedne su i fragmentisane.
“Mladi koji žele da se bave preduzetništvom, umjetnošću, naukom ili inovacijama mogu pronaći programe podrške, ali su oni često kratkotrajni, ograničenog obima i kvaliteta i neravnomjerno dostupni. Kao posljedica, visokoobrazovani i talentovani mladi odlaze u inostranstvo kako bi uopšte mogli da pronađu posao u specifičnim, a veoma lukrativnim oblastima za koje
su se školovali. Oni koji bi bili nosioci napretka i inovacija u svim oblastima nemaju podsticaj da se vrate u Crnu Goru, a stvoriti ga nije zadatak samo državnih institucija, već i privatnog sektora”, rekla je Kirsanov.
Prema njenim riječima, doprinos mladih je “nesporan i vidljiv”, naročito u naučnim dostignućima, sportskim rezultatima, inovacijama i društvenom aktivizmu. Međutim, njihovi doprinosi kroz te aktivnosti se, tvrdi, priznaju “samo u trenucima uspjeha, bez stvarnog ulaganja u sistem koji bi ih učinio održivim i učestalim”.
Kirsanov akcentuje da postoji “jezgro mladih” koje nije samo pasivni društveni akter, već aktivno djeluje kroz NVO, omladinske klubove, kulturne projekte i inicijative.
“MOACG bilježi oko 12.000 učešća mladih za manje od četiri godine, dok Omladinski klub ‘Zona mladih’ u Podgorici, kojim upravljamo, ima oko 1.500 posjeta za gotovo pola godine rada. Međutim, primijetićete da, iako su ovo impresivne brojke iza kojih stoje suštinske promjene nabolje na individualnom i kolektivnom planu, ovo je relativno mali procenat populacije mladih, kojih ima preko 100.000 u Crnoj Gori. Većina ostaje pasivna – ne nužno zbog nezainteresovanosti, već zbog uvjerenja da njihovo angažovanje neće proizvesti konkretne rezultate, ali i zbog nedostupnosti resursa”, izjavila je.
Zakon solidan normativni temelj
Kirsanov apostrofira da je Zakon o mladima “solidan normativni temelj”, dodajući da je loše što se njegova snaga “gubi u sprovođenju”.
“Kroz projekat ‘Član po član’, koji MOACG sprovodi uz podršku Centra za građansko obrazovanje (CGO), Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO, izrađena je analiza trenutnog zakonskog rješenja u susret izradi novog Zakona o mladima, koja je pred nama. Bez implementacije niza preporuka koje smo izradili na osnovu praktičarskog rada i uporedne zakonske analize, ali i inkluzivnog procesa izrade i usvajanja Zakona, ostaće okvir koji se teško prevodi u svakodnevnu praksu. Alternativno, on može postati najbolji Zakon o mladima u regionu i jedan od kvalitetnijih u EU.”
Naglašava da je problematično što se finansiranje omladinskih organizacija “uglavnom svodi na projektno, kratkoročno i često nepredvidivo”.
“… Pa se to i prevodi u kratkoročne intervencije u zajednici, koje po prirodi stvari ne mogu napraviti veliku promjenu. U tom duhu, prva i najhitnija promjena je osiguranje stabilnog, višegodišnjeg, operativnog finansiranja omladinskih organizacija uz transparentne i meritokratske kriterijume. Potrebno je uvesti diferencijaciju između omladinskih organizacija kojima upravljaju mladi i organizacija koje se bave omladinskim radom i definisati prava i obaveze tih tipova organizacija, na način na koji je to urađeno u mnogim zemljama EU i regiona”, kazala je.
Inovatorima fali podrška
Šćepanović je “Vijestima” kazao da je dobro što mladi danas imaju “veći pristup informacijama, mobilnosti, kao i mogućnostima za neformalno obrazovanje”. Međutim, smatra da su problemi poput nezaposlenosti i političke marginalizacije kočnica ka postizanju punog napretka.
“… Institucionalni kapaciteti su slabi, a pristup tim mogućnostima je često komplikovan, birokratski i obeshrabrujući za prosječnog mladog čovjeka. Ruralna područja su posebno zanemarena. Takođe, mnogi mladi nemaju mentore, niti im je lako dostupna ta vrsta podrške, nedostaje infrastruktura, kao i ekosistem koji bi podržao dugoročni razvoj njihove karijere, inovacija ili ideja”, kazao je.
Ističe da mladi doprinose razvoju tehnologije, ali i digitalizacije i startap scene u Crnoj Gori. Ne krije i da nije zadovoljan nedostatkom podrške mladim inovatorima.
“Iako postoji nekoliko državnih i međunarodnih fondova, to nije sistemska podrška. Često se radi o povremenim projektima, bez kontinuiteta i mentorstva, često bez mogućnosti za dalji razvoj i napredak. U mnogim slučajevima mladi inovatori ili odustaju, ili odlaze van granica zemlje gdje dobijaju bolju podršku. Takođe, obrazovni sistem ne podstiče kreativno razmišljanje i timski rad u dovoljnoj mjeri”, kazao je.
Prema njegovim riječima, potreban je sistemski pristup poboljšanju položaja mladih u društvu i to kroz konkretne mjere.
“Neke od njih mogu biti veća podrška mladima koji stvaraju, kroz programe finansiranja i mentorstva za mlade inovatore, umjetnike, aktiviste i preduzetnike. Uz to, neophodno je stvarno uključivanje mladih u procese odlučivanja, a ne samo formalno, deklarativno kroz javne rasprave i savjetodavna tijela. Važna je i borba protiv partokratije jer mladi ne žele da zavise od veza i partija već žele da svoj napredak postignu znanjem, vještinama i stručnošću i integritetom”, izjavio je Šćepanović.
Kirsanov: Prava inkluzija podrazumijeva uključenost svih grupa
Odgovarajući na pitanje da li je reprezentativnost mladih osoba sa invaliditetom, kao i onih koji dolaze iz romske i egipćanske (RE) i LGBT populacije na zadovoljavajućem nivou, Kirsanov ističe da prava inkluzija podrazumijeva uključenost svih grupa.
“Moja lična ocjena je da su neke od najkvalitetnijih organizacija civilnog društva u Crnoj Gori, koje se najiskrenije i najdublje bave potrebama svoje ciljne grupe, upravo organizacije koje se bave RE, OSI i LGBT zajednicama, pa time i mladima iz tih zajednica. Ipak, podrška i reprezentacija nijesu isto. Prava inkluzija i reprezentacija podrazumijeva da mladi iz marginalizovanih zajednica budu prisutni u javnom prostoru u svim ulogama – od sportista i umjetnika do političara i preduzetnika, da mogu slobodno da se izražavaju i razvijaju bez straha od govora mržnje i diskriminacije. Dok to ne postane uobičajeno, ne možemo govoriti o potpunoj ravnopravnosti i reprezentativnosti”, rekla je Kirsanov.
izvor: vijesti.me
