Bilo da odgovaraš na času, držiš prezentaciju na fakultetu ili pokušavaš da objasniš neku ideju pred drugima, velika je šansa da si se bar jednom zapetljao/la u sopstvenim rečenicama. Znaš šta želiš da kažeš – ali ne ispadne onako kako si zamislio/la.
To nema veze s tim da li si „talentovan/a za govor“. Retorika nije dar, nego vještina. A dobra vijest je da se može vježbati.
Ne moraš pričati puno da bi rekao/la nešto pametno
Jedna od čestih grešaka je pokušaj da se kaže previše odjednom. Kad ti misli nijesu složene, ni govor neće biti.
Prije nego što progovoriš, pokušaj sebi da razjasniš:
- šta je suština onoga što želiš reći,
- koje su dvije–tri važne stvari,
- gdje želiš da završiš.
Ne mora zvučati savršeno – samo jasno.
Čitaj naglas, makar sebi
Ovo zvuči banalno, ali pravi veliku razliku. Čitanje naglas pomaže ti da se navikneš na sopstveni glas i da primijetiš kako zapravo govoriš. Možeš čitati bilo šta: tekstove, kolumne, pa čak i poruke koje si napisao/la. Ako se usudiš, snimi se telefonom i preslušaj. Prvi put je neprijatno, ali brzo postane korisno.
Sporiji govor ne znači nesigurnost
Kad smo nervozni, govorimo brzo. Prebrzo. I onda ni drugi ne mogu da nas isprate. Pauza u govoru nije greška. Naprotiv. Daje ti vrijeme da razmisliš, a drugima da te shvate. Bolje je zastati na sekund nego popuniti tišinu sa „ovaj“, „znači“ i „kao“.
Poštapalice se ne brišu – zamjenjuju se
Svi ih imamo. Razlika je u tome da li ih primjećujemo. Ako želiš da ih smanjiš, probaj jednostavno: kad osjetiš da dolazi poštapalica – ćuti. Ta kratka pauza zvuči mnogo prirodnije nego što misliš.
Govor tijela često kaže više od riječi
Nije poenta da „mašeš rukama“ ili gledaš ljude u oči bez prestanka. Dovoljno je da ne stojiš zatvoreno, da povremeno pogledaš sagovornika i da ti pokreti budu prirodni. Ako ti tijelo izgleda smireno, i govor će djelovati sigurnije.
Najvažnije: vježba kroz stvarne situacije
Nema trenutka kad si „spreman/na“. Spremnost dolazi tek kad kreneš da govoriš. Javljanje na času, kratko izlaganje, učestvovanje u diskusiji – sve to je vježba. I svaki put bude malo lakše nego prethodni.
Ne pokušavaj da zvučiš kao neko drugi
Ljude ne ubjeđuje savršen govor, nego iskren i jasan. Ne moraš koristiti komplikovane riječi niti „ozbiljan ton“. Govori onako kako inače razmišljaš. Dobra retorika nije gluma. To je sposobnost da se izraziš bez straha da ćeš ispasti glup/a ili nesiguran/na.
Za kraj
Ako naučiš da govoriš smirenije i jasnije, to će ti koristiti svuda – u školi, na fakultetu, na poslu i u svakodnevnim razgovorima. Ne moraš postati vrhunski govornik. Dovoljno je da te ljudi razumiju. A to je već velika stvar.
Izvor: www.mladiinfo.me
