Crnogorski planinari osvojili najviši vrh Balkana – 2.925 m
Na vrhu i suze radosnice jer shvataš da je osvojena visina koja je „za priču“, sa rancem na leđima u kojem su snovi, strah, ponos i malo sumnje, priča Aleksandra Saškica Bulatović, planinarka PSK Brskovo
Ekspedicija koju su organizovali PSK Brskovo iz Mojkovca i PSK Međed iz Podgorice, a u kojoj su učestvovali i njihovi prijatelji iz PSK Morača, PSK Komovi i PSK Vitor, kao i planinarska družina iz Nikšića, osvojila je prošle nedjelje Musalu (2.925 m) najviši vrh Balkana.
Za Aleksandru Saškicu Bulatović, članicu PSK Brskovo, korak uz planinu Rilu, najviši planinski vijenac Bugarske, bio je do sada najveći planinarski izazov.
– Toga jutra, svako od nas 35 planinara imao je samo jednu želju – da sa najvišeg vrha Balkana pogledamo ispod sebe. Osjećali smo da će to biti poseban dan. Kompletna grupa imala je potrebnu opremu. Vodiči su bili Dražen Marković iz PSK Međed i Bobo Janketić iz PSK Brskovo. Odgovorno i sa puno strasti i entuzijazma su cijeli dan vodili grupu ka vrhu i nazad. Stalno je od njih stizala dobra energija, osmijeh, podrška, strpljenje za svakoga. Učnili su da nas ni strah, ni umor, a ni hladnoća ne pokolebaju pri usponu – priča Bulatović.
Saškica Bulatović, jedna od učesnica
Tako se, korak po korak, stiglo do vrha, a Bulatović objašnjava da je to osjećaj koji se ni sa čim ne može zamijeniti, jer se „pluća šire tako da dobijate osjećaj da možete da poletite“.
– Na osvojenom vrhu Musala – zagrljeni, a svi na poseban način srećni. Neka specifična vrsta adrenalina, a priznaću i suze radosnice jer shvataš da postaješ ozbiljan planinar, osvajaju se vrhovi koji imaju svoju „priču“ i istoriju. Kada si na vrhu planine, vidiš ogromno prostranstvo i zahvaljuješ se Bogu što si mu bliže i što doživljavaš tako poseban osjećaj. Onda povratak sa vrha, sa temperature od minus 20 stepeni. Spuštanje se obezbjeđuje sajlama, a spuštamo se istim tempom. Na leđima ranci u kojima smo spakovali malo snova i straha, komad ponosa i krišku sumnje. Kod prvog planinarskog doma se oslobađamo dijela opreme, a na vrhu skijališta Borovec i preostalog dijela. U povratku smo imali posebnu epizodu u Skoplju gdje su nas dočekali prijatelji planinari iz Makedonije uz hranu, muziku i iskrenu toplotu. Takvi momenti zauvijek ostaju zapisani u srcu i potvrđuju naše prijateljske i bratske odnose – ispričala je Bulatović.
izvor: pobjeda.me
