BILJEŠKA: Jedan dječak i jedan ljekar
Hvala od srca što ste uvijek tako ljubazni prema meni i što mi pomažete da ostanem zdrav, piše Arsenije, a doktoru Momčilu je najveće priznanje kada oni koji su kao djeca bili njegovi pacijenti, sada dođu sa svojom djecom da ih medicinski i prijateljski dočeka
eđu životnim trofejima, jedan od najvažnijih i najiskrenijih je – dječji osmijeh.Traje mnogo više od trenutka „uručenja“ trofeja. Donosi posebnu emociju i obavezu, donosi toplinu dječje bezazlenosti. Postaje cilj ka kojem se ponovo kreće. Želimo da uradimo sve da ponovo izborimo, da ponovo budemo nagrađeni dječjim osmjehom….
Doktor pedijatar Momčilo Momu Vukčević, u višedecenijskom druženju sa mališanima, dobio je na stotine ovakvih trofeja koji se zovu – dječji osmijeh. Za njega se treba uvijek iznova izboriti jer često dijete u ambulantu kod „čika doktora“ ulazi sa bolom, sa suzama, sa neizvijesnošću koja je blizu straha. Doktor Momo se ne može „zasititi“ takvih trofeja. Jednostavno, nikada mu nije dosta – dječjeg osmijeha…
Zahvalnica od Arsenija…
Nedavno je stigao trofej sa istom porukom ali drugačijom formom. Dječji osmijeh je „upakovan“ u Zahvalnicu. Ide ovako:
„Zahvalnica dragom doktoru Momčilu. Hvala vam od srca što ste uvijek tako ljubazni prema meni i što mi pomažete da ostanem zdrav, Vaša pažnja i toplina čine da svaki dolazak kod vas bude pravo zadovoljstvo i uvijek dolazim s osmijehom.
S ljubavlju, Arsenije….“
Zahvalnica je odštampana u pravoj štampariji. Uručenje doktoru Momčilu organizovano kao pravi događaj…
Arsenije Strugar je dječak iz Podgorice koji trenutno živi u Mojkovcu. Ovog prvog septembra je postao đak prvak. Sjajan je, zanimljiv, originalno radoznao. Više je puta dolazio kod mene na pregled. Kod nas je primio i vakcinu. Postali smo pravi drugari, priča dr Momčilo Vukčević koji već decenijama radi u kolašinskom Domu zdravlja.
Arsenijeva Zahvalnica će naći posebno mjesto u ordinaciji doktora Momčila. Da na pravi način sačeka i ohrabri ostale mališane koji dođu kod „doktora Moma“. I da bude trofej koji će „privući“ one druge trofeje – dječje osmijehe….
dr Momo Vukčević
– Djeca Kolašina su godinama i decenijama moji pacijenti i drugari. Posebno me čini srećnim kada moji nekadašnji pacijenti, kada su bili djeca, sada dođu sa svojom djecom da i njih medicinski i prijateljski dočekam. Ima i primjera da i tri generacije budu moji pacijenti. Moj posao je takav da živim sa svojim malim pacijentima. Kada su oni u pitanju, nema radnog vremena. U svako doba mogu da me pozovu roditelji i da se dogovorimo šta treba djetetu, zavisno od situacije da li treba da odem do njih kući ili oni kod mene u ordinaciju – priča dr Momčilo Vukčević.
Tako se najsigurnije dolazi do trofeja – dječjeg osmijeha. A to su trofeji koji traju i život čine ispunjenim. Još kada se uokvire kao Zahvalnica Arsenija Strugara, đaka prvaka koji kod svoga doktora Momčila „uvijek dolazi s osmijehom“….
izvor: pobjeda.me
