Guslar Đorđe Tomić, naš talentovani sugrađanin ljubav prema guslama nosi od djetinjstva. Član je Škole gusala Sv. Đorđe gdje usavršava svoj talenat.
Kako bi našim čitaocima predstavio sebe?
Zovem se Đorđe Tomić, imam 15 godina i dolazim iz Nikšića. Veliki sam ljubitelj gusala. Ljubav prema ovom instrumentu nosim još od djetinjstva, jer gusle za mene nisu samo muzika – one su priča o našem narodu i istoriji.
Kada si počeo da se baviš guslanjem?
Guslanjem se aktivno bavim već četiri godine, otkako pohađam školu gusala „Sveti Đorđe“, kod učitelja Maksima Vojvodića. Do sada sam imao četiri nastupa – u Plužinama, Bijelom Polju i ove godine u Hramu u Podgorici.
Da li imaš nekog uzora?
Imam uzore. Još od malena to su mi bili Đorđije Đoko Koprivica i Milomir Miljanić, a sada i Maksim Vojvodić i Željko Vukčević.
Koja ti je omiljena pjesma?
Omiljena pjesma mi je „Zidanje Ljubostinje“, u desetercu. Ima više pjesama koje volim, ali nekoliko bih posebno izdvojio: „Srpska Sparta“, „Zidanje Ljubostinje“, „Suđenje serdaru Šćepanu“ i „Osveta Anđelije Vojvodić“.
Da li više voliš da pjevaš osmerac ili deseterac?
Više volim pjesme u osmercu, jer su brže, ljepše i kraće, a melodija im je raznovrsnija.
Da li imaš neki hobi?
Nemam drugih hobija – gusle su moj omiljeni i jedini hobi.
Od koga imaš najveću podršku?
Najveću podršku imam od roditelja, kao i meni bliskih osoba.
Da li si od nekoga naslijedio talenat?
Pa, generalno gledano, nijesam naslijedio ljubav prema guslama ni od koga. U mojoj porodici se niko nije bavio guslanjem. Jednostavno, još kao mali dječak zavolio sam naš tradicionalni instrument – gusle. Volio sam da ih slušam, da pratim nastupe na televiziji i da idem na guslarske večeri. Tada sam najviše slušao Đorđija Đoka Koprivicu.
Tvoja poruka mladima?
Mladima bih poručio da ne zaborave svoje korijene i tradiciju. U svijetu koji se brzo mijenja i u kojem smo svakodnevno okruženi novim tehnologijama, važno je da ostanemo povezani sa svojom kulturom i nasljeđem. Gusle nisu samo instrument – one su glas istorije i ponosa našeg naroda. Kroz njih se prenosi snaga predaka. Zato bih mladima poručio da se ne stide svojih običaja, već da ih uče, njeguju i s ponosom prenose dalje. Jer, kako se kaže kroz vijekove: „Dok je običaja, biće i naroda.“
izvor: mladiniksica.me
