RAZGOVOR: Stevan Fedi za Pobjedu o ideji, realizaciji i daljim planovima za dječje muzičko takmičenje „Cattaro Junior“ koje je prošle sedmice održano u Kotoru
Danas više nego ikad djeci je potreban prostor da se izraze, a ne da se ukalupe. U svijetu u kojem ih stalno neko procjenjuje, gdje im algoritmi diktiraju pažnju, a društvene mreže stvaraju pritisak savršenstva, festivali poput „Cattaro Juniora“ mogu da budu mali otoci slobode i smisla – smatra Stevan Fedi
Prošle sedmice u Kotoru je održano prvo izdanje Međunarodnog dječjeg muzičkog festivala „Cattaro Junior“. Ovaj festival, naglašava njegov osnivač i organizator Stevan Fedi, nije nastao kao projekat, već kao obećanje najprije njegovoj kćerkici Eleni, a onda i ostaloj djeci, a na kraju i njemu samom.
Riječ je o, kako kaže, obećanju da će svako dijete, bez obzira odakle dolazi i koje prezime nosi, imati prostor da bude viđeno, svoje i poštovano.
– Ideja se počela rađati prošle godine, tokom priprema za Elenin nastup na takmičenju „Zlatna pahulja“. U razgovorima s mojim prijateljem Mašom Kujevićem dotakli smo se onoga što je nama nedostajalo dok smo bili djeca u muzičkoj školi, a onda se to pretvorilo u stvarnu viziju – prisjeća se Fedi u razgovoru za Pobjedu.
IDEJA
Presudan trenutak, nastavlja on, „bila je Elena i njena čista, hrabra želja da pjeva o svom ocu, o svom svijetu“. To ga je, kako kaže, podsjetilo koliko je djeci potreban prostor gdje mogu biti ono što jesu, bez kalkulacije, pritiska i maske.
– Tada ideja dobija formu, a uz moju sestru Anu, koja je unijela red, stabilnost i organizacionu snagu, kao i našu Katarinu koja je s nevjerovatnom pažnjom vodila svaki detalj, festival postaje stvarnost. Zajedno smo osnovali NVO Ad Infinitum I, za samo dva mjeseca, uz podršku prijatelja iz Crne Gore i inostranstva, uspjeli da podignemo nešto što, vjerujem, neće ostati lokalnog karaktera. Posebno bih istakao i naše sjajne sugrađane i prijatelje Zorana i Zdravka Radića, iz kompanije „Golden Wave”, koji su stajali uz nas od prvog dana ne kao sponzori, već kao ljudi koji razumiju djecu i vjeruju u ovu ideju. Njihova podrška bila je i simbolička i stvarna – od mora, preko scene, do svakog osmijeha koji su pomogli da se desi – ispričao je on.
Misao vodilja bila je jednostavna: da dijete ne bude „učesnik, već suština, ne sredstvo za promociju autora ni predmet roditeljskih ambicija, nego biće koje stvara, osjeća i pripada“.
Fedi ponavlja da „Cattaro Junior“ nije još jedno dječje muzičko takmičenje, nego prostor za izražavanje, povezivanje i odrastanje kroz umjetnost.
– Naš koncept se oslanja na ravnotežu između profesionalnog pristupa i nježnog, pažljivog odnosa prema djetetu. Svako dijete nastupa sa pjesmom koja je pisana upravo za njega, u saradnji sa profesionalcima biranim po kriterijumima integriteta, iskustva i rada sa djecom. Postoje tri ključne razlike u odnosu na klasične festivale: prvo – festival nije vođen logikom ko je bolji, već logikom ko je uspio da bude svoj. Bilo kroz interpretaciju, bilo kroz stvaralaštvo, djeca su ocjenjivana iz više uglova, od stručnog žirija, scenskog hora koji bira svog favorita i kroz poseban fokus na autorski izraz. Drugo, imamo poseban predfestivalski dan posvećen druženju, kreativnosti i rasterećenju. Bez scene, bez pritiska, bez kamera. Tada se djeca povezuju, druže na moru, na katamaranu, pjevaju, crtaju i uče kroz sopstveno iskustvo upoznajući i naš grad, ali i jedni druge. Treće, u središtu svega je etički okvir: nema privilegovanih. Čak ni moja kćerka Elena, iako nagrađeni autor i izvođač, nije učestvovala u takmičarskom dijelu, nastupila je u revijalnom segmentu, jer vjerujemo da se povjerenje ne gradi riječima, već dosljednošću – pojašnjava Fedi.
UTISCI
Iako je festival završen još prošle sedmice, on i dalje sabira utiske.
– Ono što već sada mogu reći sa sigurnošću jeste da smo uspjeli da stvorimo prostor u kojem su se djeca osjećala slobodno, viđeno i poštovano. To je za mene najveća nagrada – ističe on.
Rekao nam je i da je publika u Kotoru bila posebna.
– Djeca su bila svoja, iskrena, otvorena… Roditelji su bili podrška, ne pritisak. Autori posvećeni stvaranju, a ne sebi. I to je ono što me čini najponosnijim. Dirnulo me što su i sama djeca prepoznala da je festival istinski bio o njima. Imali smo tri mlada autora, dvoje njih je i nagrađeno. Ne zato što su djeca, već zato što su to zaslužili – ocijenio je Fedi.
Zahvalnost, napominje on, duguje i partnerima, institucijama i sugrađanima koji su djecu iz Doma „Mladost“ i RE zajednice prihvatili bez rezerve, kao ravnopravne članove hora i zajednice.
– Taj osjećaj pripadnosti koji su ponijeli je ono zbog čega „Cattaro Junior“ postoji – dodaje Fedi.
DJECA
Prema njegovim riječima, današnja djeca odrastaju u svijetu koji se mijenja brže nego ikad, okružena ekranima, algoritmima i stalnom bukom, „ali ono što se nije promijenilo jeste njihova potreba da budu viđena, voljena i shvaćena“.
– Tu smo pronašli naš ključ. „Cattaro Junior“ je, s jedne strane, tehnički savremen: imamo vrhunsku produkciju, video sadržaje, moderan dizajn, društvene mreže kao alat komunikacije i, naravno, naš Kotor kao autentičnu istorijsku pozornicu. U isto vrijeme zadržali smo dušu festivala kakvi su nekad postojali, gdje se emocija, prijateljstvo i zajedništvo osjećaju u vazduhu, a ne samo prikazuju na ekranu – smatra on.
FOTO: Cattaro Junior (Fejsbuk)
Njihov cilj nije bio da se takmiče sa vremenom, već da ga „pomire s vrijednostima koje ne zastarijevaju, koje vrijede bez obzira na godinu rođenja“.
– Danas više nego ikad djeci je potreban prostor da se izraze, a ne da se ukalupe. U svijetu u kojem ih stalno neko procjenjuje, gdje im algoritmi diktiraju pažnju, a društvene mreže stvaraju pritisak savršenstva festivali poput „Cattaro Juniora“ mogu da budu mali otoci slobode i smisla. Kada dijete dobije priliku da napiše stih, pjeva o sebi, izađe na scenu kao ono što jeste, ne u kostimu odraslih, već u sopstvenoj koži, tada se događa nešto važno: raste mu samopouzdanje, a s njim i empatija i osjećaj da pripada – stava je Fedi.
Poručuje i da oni ne grade buduće zvijezde, nego buduće ljude koji će znati da osjete druge, čuju, stvaraju.
– Upravo kroz umjetnost dijete dobija jezik kojim može izraziti ono što često ne zna reći riječima. Zato vjerujem da festivali poput „Cattaro Juniora“ ne utiču samo na razvoj talenta, nego i formiranje ličnosti. Ako barem jedno dijete ode kući s osjećajem da vrijedi, da je dovoljno dobro baš takvo kakvo jeste, onda smo uradili nešto mnogo veće od festivala – konstatovao je on.
DJEČJI FESTIVALI
Fedi upozorava da je dječja festivalska scena u Crnoj Gori i regionu, u posljednjih desetak godina, izgubila ono najvažnije: autentičnu pažnju prema djetetu kao stvaraocu, a ne samo kao izvođaču.
– Nekada su dječji festivali bili prostor gdje su se gradile vrijednosti, razvijala empatija i njegovala kultura.
Danas su, u nekim slučajevima, svedeni na poligon za promociju odraslih – autora, producenata, pa i roditeljskih ambicija. Djeca pjevaju pjesme koje ne razumiju, koje nijesu pisane za njih i koje više govore o svijetu odraslih nego o njihovom unutrašnjem životu – govori Fedi.
Zato potreba za manifestacijama poput „Cattaro Juniora“ nije samo bitna, nego i hitna.
– Ne zbog nostalgije, već zbog odgovornosti. Djeci treba prostor u kojem ih neko zaista sluša. Gdje nijesu sredstvo već suština. Zato se trudimo da kroz naš festival ne afirmišemo samo izvođenje, već i pisanje, kompoziciju, zajedništvo, proces i razgovor. Zato već od septembra krećemo s edukativnim nastavkom kroz cjelogodišnje radionice koje će djeci dati prostor da stvaraju i rastu – ukazao je on.
KOTOR
Kotor, iskren je Fedi, nije bio samo domaćin, nego inspiracija.
– Ovaj grad, sa svojom jedinstvenom multikulturalnom dušom, pogledom koji istovremeno gleda u zaliv i u duboku istoriju pripadnosti već odavno živi ideju da dijete i umjetnost treba da budu u centru pažnje. Zato ne mislim da je slučajno što se „Cattaro Junior“ desio baš ovdje. To je bilo prirodno, možda čak i neizbježno. Kotor nosi titulu grada djeteta, ali to kod nas nije samo simbol, nego svakodnevna praksa. Od institucija koje su stajale uz nas, preko sugrađana koji su djeci ostavljali prolaz ulicom i srdačno dočekali naše male goste, do zvaničnika koji su nas podržali kao prijatelji, a ne kao funkcije – sve je bilo prožeto istinskom toplinom i brigom – siguran je on.
Za njega, kao nekoga ko je odrastao u Kotoru, bilo je duboko emotivno vidjeti da „grad ne gradi samo zidine i festival, već prostor u koji dijete nije samo pozvano da dođe, već i da u njemu ostane“.
FOTO: Cattaro Junior (Fejsbuk)
Stoga on vjeruje da će upravo iz ovog grada, s ljubavlju, znanjem i nasljeđem koje baštine, festival nastaviti da raste i inspiriše.
Ne krije da je zadovoljan podrškom lokalne samouprave koja je bila „ne samo formalna, već iskrena, ljudska i bez zadrške“.
– Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, bio je uz nas od prvog dana ne samo riječima, nego i konkretnim djelovanjem. Njegova podrška bila je stabilna, otvorena i iskrena. Isto važi i za bivšeg predsjednika Željka Aprcovića, mog velikog prijatelja i našeg sugrađanina koji nam je još u začetku ideje pružio ključno povjerenje i vjetar u leđa. Sekretarijat za kulturu i sport, na čelu s našom sugrađankom Tanjom Kriještorac, bio je uz nas i tokom praznika doslovno. Komunikacija s njima nikada nije bila birokratska, već partnerska, srčana i posvećena. Kulturni centar „Nikola Đurković“, TO Kotor, Pomorski muzej, Komunalno Kotor… Svi su, svako na svoj način, dali više nego što smo tražili. Dali su sebe. I ono možda najvažnije je da su nas građani Kotora prepoznali – navodi Fedi.
IZAZOVI
Najveći izazov bio je vrijeme.
– Imali smo svega dva mjeseca da iz ideje pređemo u realizaciju festivala koji zahtijeva ozbiljnu produkciju, pravni okvir, međunarodnu saradnju, umjetničku selekciju i društvenu odgovornost. A paralelno s tim vodili smo i porodične, profesionalne i svakodnevne živote. Bilo je i sumnji sa strane, jer kad krenete neutabanim stazama rijetki vam aplaudiraju odmah. Neki su nas posmatrali sa rezervom, neki sa nerazumijevanjem. Ali to je prirodno. Uvijek dođe trenutak kad morate da birate: da li vas sumnja parališe ili vas pokrene. Meni i Ani je bila podsticaj. Onda dođu trenuci: kad djevojčica iz Doma „Mladost“ pogleda more s katamarana i kaže da nikada nije bila na gliseru ili brodu; kad dječak iz RE zajednice pjeva rame uz rame s drugarima iz svih krajeva kao ravnopravan član hora; kad ti roditelj iz Kikinde priđe i kaže da nikada nije osjetio ovoliko poštovanja prema djeci; kad tvoje dijete otpjeva pjesmu o svom tati – ovaj put i na italijanskom – a publika ustane bez poziva – to su trenuci koji brišu umor, stres i sve prepreke. To su trenuci koji kažu – vrijedjelo je. Jer kada vidiš da si stvorio prostor u kojem se dijete ne osjeća da se takmiči, već da pripada – znaš da si na pravom putu – izjavio je Fedi.
FOTO: Cattaro Junior (Fejsbuk)
Ubijeđen je da „Cattaro Junior“ već sada pokazuje potencijal da preraste u regionalnu, pa i evropsku platformu, „ali ne u smislu veličine, već u vrijednosti koju nosi“.
– Ne želimo da rastemo zbog brojeva, već da se razvijamo u dubinu. Da postanemo prostor u kojem dijete iz bilo kog kraja Evrope osjeti isto ono što je ove godine osjetilo dijete iz Kotora, Bijele, Rožaja, Kikinde ili Podgorice: da je dobrodošlo, poštovano i autentično – kategoričan je on.
DALJI PLANOVI
Otkriva da za narednu godinu planiraju širenje festivala u četvorodnevni format.
– Dakle, dva dana za „Cattaro Junior“, dva dana za „Cattaro Teen“ (segment za uzrast od 13 do 17 godina), jer upravo toj djeci često nedostaje prostor za izražavanje u tom osjetljivom dobu. Takođe, od septembra 2025. pokrećemo cjelogodišnje radionice iz muzike, produkcije, pisanja, dizajna i scenskih umjetnosti. To je naš tihi, ali strateški korak: da djecu ne viđamo samo na sceni, već i iza nje, u procesu rasta, u stvaranju, u svom ritmu – otkriva Fedi.
Od septembra ove godine pokrenuće i cjelogodišnje radionice iz oblasti muzike, produkcije, pisanja, scenskog izraza, dizajna i tehnologije.
– Već za sljedeći „Cattaro Junior“ očekujemo da će te radionice i audicije iznjedriti nove talente, kako soliste tako i autore, koji će festival doživjeti onako kako je i zamišljen: kao platformu za autentični kreativni izraz. Vjerujemo da ćemo do narednog izdanja imati najmanje sedmoro djece otkrivene upravo kroz ovaj edukativni proces i to je ono što nas najviše raduje. Radimo i na proširenju međunarodne saradnje. Već imamo snažnu vezu sa institutom Antoniano iz Bolonje i festivalom Zecchino d’Oro, čiji su predstavnici ove godine bili naši počasni gosti. Pored njih, uskoro nas očekuju i sastanci sa najprestižnijim svjetskim asocijacijama iz oblasti umjetnosti i obrazovanja što nam otvara nova vrata za razmjenu iskustava, programa i talenata. Naš cilj je da Kotor postane regionalni i evropski centar dječjeg stvaralaštva, otvoren za sve koji žele da sačuvaju ono što je čisto, iskreno i važno. U tom duhu, vjerujem da ono što dolazi nije samo sljedeće izdanje festivala, već nastavak jednog pokreta koji vraća dijete tamo gdje mu je i mjesto: u centar pažnje, poštovanja i zajedničke budućnosti – zaključio je Stevan Fedi.
Izvor: pobjeda.me
