Post Reply: Postavite nam pitanje

<blockquote><div class="quotetitle">Quote from <a class="profile-link highlight-admin" href="#">mladicg</a> on 31. Jula 2025., 7:33</div><blockquote>
<div class="quotetitle">Quote from Guest on 30. Jula 2025., 17:21</div>
Pozdrav....Zašto se često osjećam prazno?</blockquote>
To što se često osjećaš prazno može biti pokazatelj da se u tebi dešava nešto važno, nešto što traži tvoju pažnju, i nipošto nije nešto što treba ignorisati ili potiskivati. Osjećaj praznine nije rijedak – mnogo ljudi ga doživi u nekom periodu života – ali kada potraje ili se često vraća, to može biti znak da se suočavaš s emocionalnim ili psihološkim teretom koji ti je trenutno teško da prepoznaš, razumiješ ili nosiš.

Praznina se često javlja kad dugo potiskujemo emocije, kad se udaljimo od sebe, svojih potreba i vrijednosti, ili kad izgubimo osjećaj povezanosti – bilo s drugim ljudima, bilo sa sopstvenim ciljevima i identitetom. Može da bude i posljedica hroničnog stresa, iscrpljenosti, razočaranja, tuge, neizraženog bijesa, usamljenosti… A nekad je to znak početne ili razvijene depresije, gdje više ništa ne donosi zadovoljstvo, pa čak ni ono što je ranije imalo smisla ili pružalo radost.

Taj osjećaj može izgledati kao da „ništa nije važno“, ali zapravo je to često poziv da se preispitamo – šta nam u životu nedostaje, šta nas boli, od čega smo se možda odvojili (emocionalno, duhovno, socijalno). U toj praznini često se krije potreba za dubljom povezanošću – sa sobom, sa drugima, sa nečim što doživljavamo kao vrijedno i istinito.

Važno je da ne ostaješ sam sa tim osjećajem. Razgovor sa nekim kome vjeruješ – prijateljem, članom porodice, psihologom – može donijeti olakšanje i pomoći ti da razumiješ šta se dešava ispod površine. Nije slabost priznati da se osjećaš izgubljeno ili bezvoljno – naprotiv, to je hrabrost. I upravo taj trenutak kad se usudiš da pogledaš u tu prazninu, da joj daš ime, može biti prvi korak ka promjeni.

Takođe, važno je podsjetiti se da smisao nije nešto što jednom pronađemo pa to traje zauvijek. Smisao se često traži iznova, gradi iz malih stvari – u ljudima, u pokretu, u stvaranju, u davanju, u bliskosti, pa čak i u bolu. Praznina nije kraj – ona može biti početak nečeg novog, ako joj pristupiš s pažnjom i iskrenošću prema sebi.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog</blockquote><br>

Cancel