Post Reply: Postavite nam pitanje

<blockquote><div class="quotetitle">Quote from <a class="profile-link highlight-admin" href="#">mladicg</a> on 1. Augusta 2025., 13:49</div><blockquote>
<div class="quotetitle">Quote from Guest on 31. Jula 2025., 18:21</div>
Zašto više ne uživam u stvarima koje su me nekad veselile?</blockquote>
To što više ne uživaš u stvarima koje su te nekad veselile može biti znak da se u tebi odvija emocionalna promjena koju je važno prepoznati i razumjeti, a ne potiskivati. Taj osjećaj se često opisuje kao gubitak interesa ili gubitak radosti – u psihologiji to zovemo anhedonija. Ona se ne dešava bez razloga i može biti povezana s nizom psiholoških i životnih faktora.

Ponekad taj gubitak uživanja dolazi postepeno, gotovo neprimjetno. Primijetiš da ti omiljene aktivnosti više ne bude uzbuđenje, da te susreti s ljudima umaraju umjesto da te ispune, da ti je sve nekako „ravno“. Možeš i dalje „funkcionisati“ – ideš na posao, razgovaraš s ljudima, obavljaš obaveze – ali iznutra, sve djeluje prazno ili tiho.

To stanje se često javlja u sklopu depresivnih epizoda, čak i ako ne osjećaš duboku tugu. Depresija nije uvijek plač ili očaj – nekad je to upravo ta tišina iznutra, kao da je ugašena boja u stvarima koje su ti nekad bile važne. Ali uzroci ne moraju biti samo klinički – takvo stanje se može javiti i nakon dužeg perioda stresa, emotivne iscrpljenosti, potisnute tuge, nezadovoljstva sobom, prekida važnih odnosa, pa čak i kad dugo zanemaruješ svoje autentične potrebe i želje.

Takođe, nekad se desi da se jednostavno promijeniš. Ono što te veselilo prije godinu, dvije, pet – možda više ne odgovara onome ko si danas. To ne mora nužno značiti da je s tobom „nešto loše“, već da je vrijeme da počneš istraživati šta ti je sada potrebno. Možda tvoje unutrašnje biće traži novu vrstu povezanosti, smisla, izražavanja ili odmora.

Šta god da je u osnovi – to što primjećuješ da se promijenilo tvoje emocionalno stanje je već važan korak. Nisi otupio/la – već osluškuješ šta se dešava u tebi. I to je prilika. Prilika da se pitaš: <em><i>Šta mi sada nedostaje? Šta me zaista iscrpljuje? Šta pokušavam ignorisati? A šta možda želim, ali ne smijem sebi da priznam?</i></em>

Ovdje može biti od velike pomoći razgovor sa psihologom. Ne zato što je „s tobom nešto loše“, već zato što ne moraš kroz ovo da prolaziš sam. Uz podršku, možeš polako otkriti šta stoji iza te emocionalne ravnodušnosti – i šta možeš da uradiš da se ponovo povežeš sa sobom.

Jer radost nije stvar volje – to je signal da si u skladu sa sobom. Ako je nestala, moguće je da si se negdje putem udaljio od onoga što ti stvarno treba.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog</blockquote><br>

Cancel