Post Reply: Psiholozi otkrili šta djeca najčešće pominju na terapiji

<blockquote><div class="quotetitle">Quote from <a class="profile-link highlight-admin" href="#">mladicg</a> on 27. Oktobra 2025., 8:25</div>
<p>ruštvo sve više prepoznaje važnost mentalnog zdravlja, a odlazak na terapiju postaje sve prihvaćeniji. Kako stigma polako nestaje, djeca sve više traže stručnu pomoć kada se suoče sa emocionalnim teškoćama, prenosi Index.hr.</p>

<p>Međutim, roditelje često zanima šta njihova djeca zapravo govore o njima na ovim seansama.</p>

<p>Prema riječima stručnjaka, postoje određene žalbe koje se iznova i iznova ponavljaju na terapiji. To su neke od najčešćih tema.</p>

<h3 class="wp-block-heading">Osjećaj da ih roditelji osuđuju zbog njihovih izbora</h3>

<p>Psihologinja dr Alin Zoldbrod objašnjava da se mnogi mladi osjećaju odbačeno kada njihovi roditelji kritikuju njihove životne odluke ili im nameću sopstvene ambicije.</p>

<p>- Često djeca biraju karijere samo zato što su njihovi roditelji to želeli - kaže Zoldbrod, prenosi "YourTango".</p>

<p>Sjetila se razgovora sa istaknutim urologom koji je, u kasnim četrdesetim, napustio uspješnu karijeru jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san, već san njegovih roditelja.</p>

<p>- Vratio se u umjetničku školu, iako je izgubio sve privilegije koje je imao - rekla je.</p>

<h3 class="wp-block-heading">Osjećaj kontrole od strane roditelja</h3>

<p>Prema riječima terapeutkinje dr Glorije Brejm, odrasla djeca često pripisuju svoju nesigurnost prekomjernoj kontroli u djetinjstvu.</p>

<p>- Zaista često čujem žalbe na majke koje ostaju previše uključene nakon što im djeca odrastu - objašnjava dr Brejm.</p>

<p>Očevi, s druge strane, opisuju se kao emocionalno ili fizički odsutni, autoritarni i bez empatije. Takvo vaspitanje, dodaje ona, često dovodi do teškoća u donošenju odluka i niskog samopoštovanja u odraslom dobu.</p>

<h3 class="wp-block-heading">Osjećaj zapostavljenosti</h3>

<p>Dr Brejm kaže da se mnogi njegovi klijenti osjećaju i kontrolisano i zapostavljeno. Njihovi roditelji su im poklanjali malo emocionalne pažnje, nisu ih zaista slušali ili su umanjivali njihova osjećanja.</p>

<p>- Neki su odrasli kao djeca koja su dane provodila sama bez nadzora, dok su ih roditelji gušili pravilima i kritikama - kaže dr Brejm.</p>

<p>Danas se ova dinamika često vidi kod roditelja koji su fizički prisutni, ali emocionalno odsutni zbog stalnog korišćenja telefona. Terapeut naglašava da je u terapiji važno pomoći klijentima da prihvate da su njihove potrebe stvarne i važne, čak i ako ih roditelji nisu prepoznali. Kada se o ovim iskustvima otvoreno razgovara, stvara se prostor za dublje razumijevanje i zdravije odnose.</p>

<p>izvor: pobjeda.me</p>
</blockquote><br>

Cancel