Osobine po kojima se prepoznaje da je osoba bila zanemarena u djetinjstvu
Zanemarivanje u djetinjstvu može da ostavi dublje posledice nego što se možda čini na prvi pogled. Djeca kojima nije pružena emocionalna podrška često razvijaju obrasce ponašanja koji im kasnije u životu otežavaju odnose s drugima i sa samim sobom.
Iako svako drugačije reaguje na rane emocionalne rane, stručnjaci ističu da se neke karakteristike pojavljuju iznova kod osoba koje su proživjele slična iskustva. Te osobine često nisu očigledne, ali mogu biti ključne za razumijevanje vlastitih postupaka i potreba u odraslom dobu. U nastavku su četiri najčešće osobine koje, prema stručnjacima, mogu upućivati na to da je osoba bila emocionalno zanemarena u detinjstvu, piše Index.hr.
Teškoće u izražavanju emocija
Mnogi ljudi koji su bili emocionalno zanemareni kao djeca imaju problema s prepoznavanjem i izražavanjem vlastitih osjećanja. Često nisu naučili kako da pokazuju emocije, jer su u djetinjstvu bili ignorisani ili ponižavani. Umjesto da govore o onome što osjećaju, radije ćute ili se povuku. Psiholozi objašnjavaju da se u tim slučajevima razvija nesigurnost oko vlastite emocionalne stvarnosti. To može dovesti do teškoća u komunikaciji s drugima i slabijeg emocionalnog povezivanja.
Pretjerana samostalnost
Ljudi koji su bili prepušteni sami sebi kao djeca često razvijaju uvjerenje da ne mogu da računaju ni na koga. Spolja mogu da djeluju jako samostalno i sposobno, ali ta osobina često proizlazi iz duboke potrebe da se ne oslanjaju na druge. Stručnjaci naglašavaju da ova pretjerana nezavisnost nije znak snage, nego posledica naučenog nepovjerenja. Takve osobe rijetko traže pomoć, čak i kad im je potrebna. Teško im je da prepuste kontrolu ili priznaju da su ranjivi jer je to u prošlosti bilo nesigurno ili nepoželjno.
Teškoće s povjerenjem u druge
Jedna od čestih posledica emocionalnog zanemarivanja su teškoće s povjerenjem. Ako su u detinjstvu naučili da njihove potrebe neće biti shvaćene ili ispunjene, ljudi u odraslom dobu često očekuju isto. Takve osobe mogu stalno da preispituju motive drugih i teško se otvaraju. To može da dovede do povlačenja iz odnosa ili stalnog osjećaja opreza. Stručnjaci navode da je povjerenje osobina koja se gradi od ranih godina, pa ako tada nije postavljena zdrava osnova, kasnije se teže razvija.
Sklonost samokritičnosti
Osobe koje su bile zanemarene često razviju unutrašnji glas koji ih stalno kritikuje. Umjesto da vjeruju da su vrijedne pažnje, nauče da moraju da budu „bolje“, „tiše“ ili „manje zahtjevne“ kako bi bile prihvaćene. Ova osobina može da ih prati kroz cijeli život, utičući na samopouzdanje, odnose i profesionalne izbore. Neki stručnjaci ističu da samokritičnost može biti obrambeni mehanizam – bolje je sebe kritikovati nego čekati da to učine drugi. Međutim, ta oštrina prema sebi retko vodi rastu i češće izaziva teskobu i osjećaj manje vrijednosti.
Iako ove osobine mogu biti posledica zanemarivanja, važno je naglasiti da uz podršku i rad na sebi mnoge od njih mogu postati prepoznate i promijenjene.
izvor: pobjeda.me
