[mladicg]

Poštovani,

Anksioznost može biti veoma iscrpljujuća, ali postoje načini da se bolje nosiš s njom. Prvi korak je da prepoznaš i prihvatiš svoja osjećanja bez osuđivanja – anksioznost nije znak slabosti, već način na koji tvoj um reaguje na stres. Pokušaj da prepoznaš okidače koji pojačavaju tvoju anksioznost i postepeno radi na načinima kako da ih ublažiš. Tehnike disanja, fizička aktivnost, vođenje dnevnika i strukturiranje dana mogu pomoći u smanjenju simptoma. Takođe, razgovor s bliskim osobama ili stručnjakom može donijeti olakšanje i dati ti konkretne alate za suočavanje. Ako anksioznost ozbiljno utiče na tvoj svakodnevni život, važno je potražiti stručnu pomoć – terapeut ili psiholog može ti pomoći da razviješ strategije koje su prilagođene tebi.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

[mladicg]

Poštovani,

Negativne misli su normalan dio ljudskog iskustva, ali kad postanu uporne i preplavljujuće, mogu uticati na tvoje raspoloženje i svakodnevni život. Postoji više razloga zašto ih stalno doživljavaš – mogu proizaći iz stresa, anksioznosti, prošlih iskustava ili čak iz navike da tvoj um stalno analizira i brine se.

Prvi korak u smanjenju negativnih misli je da ih prepoznaš, ali bez osuđivanja sebe zbog njih. Umjesto da ih doživljavaš kao istinu, pokušaj ih posmatrati kao prolazne misli, a ne činjenice. Korisna tehnika je da ih zapisuješ i postaviš sebi pitanje: „Je li ovo stvarno tačno?“ ili „Bih li ovo rekao nekome koga volim?“ Često ćeš vidjeti da su te misli pretjerane ili nerealne.

Pokušaj preusmjeriti pažnju na ono što možeš kontrolisati. Tehnike poput mindfulness-a (svjesne prisutnosti), dubokog disanja i fizičke aktivnosti mogu pomoći da smanjiš intenzitet negativnih misli. Takođe, važno je da se okružiš ljudima koji te podržavaju i da se ne bojiš potražiti stručnu pomoć ako osjećaš da te misli preuzimaju.

Misli ne definišu ko si – one dolaze i prolaze, a ti imaš moć da im ne pridaješ previše snage.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

[mladicg]

Poštovani,

Upoređivanje s drugima je prirodna pojava, ali kada postane pretjerano, može negativno uticati na tvoje samopouzdanje. Ključno je da preusmjeriš fokus sa drugih na sebe i svoj lični razvoj.

Prvo, pokušaj da identifikuješ svoje jake strane i uspjehe, bez obzira koliko ti djelovali mali. Zapiši ih i podsjećaj se na njih kada sumnjaš u sebe. Svako ima svoje prednosti i slabosti, pa je važno da cijeniš ono što te čini jedinstvenim.

Drugo, postavi realne ciljeve i radi na njihovom ostvarivanju korak po korak. Kada vidiš svoj napredak, tvoje samopouzdanje će prirodno rasti. Umjesto da se upoređuješ s drugima, fokusiraj se na to da budeš bolja verzija sebe nego što si bio juče.

Takođe, vodi računa o tome kako razgovaraš sa sobom. Ako stalno sebi ponavljaš negativne stvari, tvoje samopouzdanje će trpjeti. Pokušaj da zamijeniš negativne misli pozitivnim afirmacijama – umjesto „Nisam dovoljno dobar“, reci sebi „Radim na sebi i napredujem svakog dana“.

Na kraju, okruži se ljudima koji te podržavaju i podižu tvoje samopouzdanje, a ne onima koji te čine nesigurnim. Ako osjećaš da te ovo pitanje jako muči, razgovor sa psihologom ili nekim kome vjeruješ može ti pomoći da bolje razumiješ svoja osjećanja i pronađeš načine da ih prevaziđeš.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

[mladicg]

Poštovani,

Hvala Vam što ste se obratili s ovim pitanjem. Simptomi koje opisujete (nervoza, gušenje i stres u situacijama kada imate mnogo obaveza ili trebate nešto završiti) mogu ukazivati na prisustvo anksioznog poremećaja. Anksioznost je reakcija organizma na situacije koje doživljavamo kao zahtjevne ili prijeteće. Osnovni simptomi anksioznosti možemo podijeliti na somatske (fizičke), kognitivno-emocionalne (psihičke) i bihevioralne (ponašajne) simptome. Somatski (fizički) simptomi se mogu manifestovati u vidu ubrzanog rada srca, osjećaja preskakanja srca, otežanog disanja, osjećaj gušenja, tremora – drhtanje ruku, mišića, pojačano znojenje, stomačne tegobe. Kognitivno-emocionalni simptomi (psihički simptomi) karakteristični za anksiozni poremećaj su katastrofične misli – strah od najgoreg ishoda, derealizacija – osjećaj nestvarnosti okoline, depersonalizacija – osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela, kognitivna hiperaktivacija – preplavljenost mislima, unutrašnji nemir i nagle promjene raspoloženja, poremećaj pažnje i koncentracije – teškoće u fokusiranju na zadatke. Bihevioralni simptomi (ponašajni simptomi) su izbjegavanje stresnih situacija, sigurnosna ponašanja, psihomotorna agitacija – nemir, potreba za stalnim kretanjem, odlaganje obaveza zbog anksioznosti. Prisustvo navedenih simptoma može ukazati na prisustvo anksioznog poremećaja.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

[Аутор]

Чланци