OŠ “Marko Miljanov” u Bijelom Polju, koju pohađa i Hana Međedović (11), jedna je od 120 u Crnoj Gori u kojima, uz podršku Unicefa, Zavod za školstvo sprovodi program “Moje vrijednosti i vrline”;
Otkako se intenzivno radi sa Hanom, vidim velike pomake, postala je stabilnija, bolje razumije stvari oko sebe i puno lakše komunicira… Vidim da je mnogo smirenija i srećnija, poručuje otac djevojčice, Haris Međedović.
Volim da pišem, da crtam, učim, volim da se družim, dok prelistava svesku ispred sebe, uz osmijeh, čas okrenuta prema drugarima iz odjeljenja, čas prema Jeli, asistentkinji, jedanaestogodišnja Hana Međedović pogled okreće prema učiteljici Gordani i odgovara joj kako voli da ide u školu i zbog čega.
Hana je učenica četvrtog razreda Osnovne škole “Marko Miljanov” u Bijelom Polju. Učenica je s posebnim obrazovnim potrebama.
Njena škola jedna je od preko 120 u Crnoj Gori u kojima se realizuje program “Moje vrijednosti i vrline”, kroz koji prolaze nastavnici koji potom učenicima pomažu da razviju svoje socijalne i emocionalne (SE) vještine: toleranciju, empatiju, kreativnost, samopouzdanje, integritet, timski rad…
U Haninom odjeljenju, čini se, svima su te vještine prirodne:
“Hana voli da se druži sa svima, mi volimo da se družimo sa Hanom”, jednoglasni su drugari te jedanaestogodišnjakinje.
“Meni je Hana najbolja drugarica”, poručuje Helena Leković, “pomažem joj da piše, da boja, držim je za ruku, volim da provodim vrijeme s njom, da joj pravim frizuru… Šetam je, pomažem joj da ode do toaleta tokom velikog odmora…”.
Druga Hanina školska drugarica, Hafsa Ćatović kaže i da je jako ponosna na Hanu:
“Kad sam vidjela njenu svesku, ona jako dobro piše i crta, sve uz pomoć Jele”.
Program “Moje vrijednosti i vrline” u Crnoj Gori, uz podršku Unicefa, Zavod za školstvo sprovodi od 2015. godine. Prema riječima koordinatorke Ljiljane Ivanović, benefit programa danas koristi 777 nastavnika i nastavnica u 128 osnovnih i srednjih škola u svim regionima Crne Gore.
“Program apostrofira uticaj vrijednosti, stavova i vrlina, ponašanja na cjeloviti razvoj ličnosti mladih ljudi i uzajamnu povezanost s njihovim akademskim postignućima. Posvećenim radom na razvoju SE vještina: empatije, optimizma, timskog rada, upornosti, zahvalnosti, poštenja, tolerancije obezbjeđujemo socijalnu koheziju u školskim zajednicama i stvaramo podsticajno, inkluzivno, prijatno i bezbjedno okruženje u kojem se svako dijete osjeća prihvaćeno, uvaženo i sigurno”, rekla je ona.
Sve manje djece koja imaju razvijenu empatiju
U OŠ “Marko Miljanov” u Bijelom Polju, koju pohađa Hana, program se sprovodi od 2017. godine, a posljednja od radionica organizovana je tokom marta.
“Škola smo koja u prvi plan stavlja profesionalni razvoj nastavnika, ujedno, poseban akcenat stavljamo na inkluzivno obrazovanje učenika”, kazala je direktorica Tatjana Damjanović.
Govoreći o vrijednostima koje program donosi i za učenike i nastavno osoblje, ona pojašnjava da je to “prepoznavanje različitosti, razvijanje empatije, tolerancije”.
“Ali i svih društvenih vrijednosti, koje treba da su prepoznate i kod nastavnika i kod učenika… Sve je manje djece koja imaju razvijenu empatiju, manje su tolerantna”.
Program se tokom ove godine realizuje uglavnom na sjeveru i za male škole. Na teritoriji bjelopoljske opštine u februaru je u program bilo uključeno šest seoskih, a očekuju, kaže Damjanović, da u narednom periodu bude organizovana i obuka za još dvije osnovne škole sa teritorije grada, OŠ “Dušan Korać” i OŠ “Risto Ratković”.
Te škole, pojašnjava ona, i ranije su bile uključene u program, ali nisu i svi zaposleni prošli kroz radionice.
U učionici svi treba da se osjećaju poštovano i sigurno
Gordana Radović učiteljica je u odjeljenju u kojem Hana pohađa nastavu. Osim želje da djeci prenese znanje, kaže ona, želi da stvori učionicu u kojoj se svako dijete osjeća prihvaćeno, poštovano i sigurno. Upravo to, dodaje, pronalazi u programu “Moje vrijednosti i vrline”.
“Obuka nas oplemenjuje, i profesionalno, i lično. Naučila sam kako da kroz svakodnevne aktivnosti razvijamo kod djece empatiju, saradnju i međusobno poštovanje. To su promjene koje se osjete, u načinu na koji djeca komuniciraju, pomažu jedni drugima i uključuju Hanu u sve što rade. Vidim da se Hana sada osjeća kao dio grupe. Više se osmjehuje, češće reaguje na okolinu i učestvuje koliko može. Njena asistentkinja Jela je velika podrška, ali je nevjerovatno i koliko podrške Hana dobija od svojih drugara.”
To potvrđuje i Hanin otac Haris:
“Učiteljicu i asistentkinju jako voli, vidi se da im vjeruje i da se osjeća prihvaćeno. U tom odjeljenju rado provodi vrijeme sa svom djecom. Djeca su je lijepo prihvatila, pomažu joj i uključuju je u sve aktivnosti, a Hana se uz njih sve više osmjehuje.”
I kod kuće je lakše
Hanin otac primjećuje i i druge promjene kod kćerke:
“Otkako se intenzivno radi s Hanom, vidim velike pomake, postala je stabilnija, bolje razumije stvari oko sebe, i puno lakše komunicira… Vidim da je mnogo smirenija i srećnija, ima više samopouzdanja i voli da uči. Najljepši trenuci su kada iznenadi nekom novom riječju ili kad sama nešto završi, to su mali, ali veliki trenuci za mene kao roditelja.”
Svakako, rad sa Hanom nije samo onaj u školi, već se s njom radi i kod kuće:
“Kod kuće nastavljamo s vježbama koje uči u školi, posebno se fokusiramo na govor, razumijevanje i svakodnevne aktivnosti. Trudim se da je uključim u sve što radimo u kući, od kućnih poslova do igre i uvijek je ohrabrujem da pokušava sama, korak po korak”, kaže njen otac Haris.
Dodaje i da je Hanina dnevna rutina uglavnom ista – ustajanje, vježbe i šetnja, odlazak u školu, da je ona jako voli, te da zna kad je vrijeme za školu:
“Spremna je na vrijeme i veseli se svakom danu koji provede sa svojim učiteljima i drugarima. To joj daje osjećaj sigurnosti i pripadnosti.”
Za njega kao roditelja, podrška kakvu Hana dobija zahvaljujući programu “Moje vrijednosti i vrline” ogromna je:
“Činjenica da postoje ljudi koji razumiju kroz kakve izazove prolazimo, koji znaju kako pomoći djetetu… Hana ima šansu da napreduje i raste”…
Učiteljica Gordana svim kolegama i koleginicama zato poručuje da se uključe u program “Moje vrijednosti i vrline”.
“To nije samo dodatak nastavnom planu, to je temelj na kojem gradimo zdravu i inkluzivnu školsku zajednicu. Svako dijete zaslužuje priliku da raste u okruženju gdje se cijeni kao osoba. Ova obuka pomaže učiteljima da to postignu, daje im sigurnost i konkretna sredstva da stvarno naprave razliku, kako za djecu poput Hane, tako i za cijelo odjeljenje.”
Da se uključe u program preporučuje i direktorica OŠ “Marko Miljanov”. Ona je kazala i da bi tako nešto poželjno bilo i za roditelje: “Kako bismo zajedno stvorili dijete spremno da odgovori na sve izazove savremenog društva”.
Posvećenim radom na razvoju SE vještina: empatije, optimizma, timskog rada, upornosti, zahvalnosti, poštenja, tolerancije obezbjeđujemo socijalnu koheziju u školskim zajednicama i stvaramo podsticajno, inkluzivno, prijatno i bezbjedno okruženje u kojem se svako dijete osjeća prihvaćeno, uvaženo i sigurno, poručuje Ljiljana Ivanović iz Zavoda za školstvo.
Izvor: Vijesti
