Bjelopoljac Lazar Lopušina, mladi i talentovani pisac koji je za portal Vijesti iz Bijelog Polja podijelio svoju priču o ljubavi prema pisanju, Lazar je 26. maja ove godine imao promociju svoje knjige poezije pod nazivom “Budi moja”, koja otkriva dubinu njegovih osjećaja kada je samo pisanje u pitanju.
U razgovoru sa njim saznali smo kako je pisanje postalo njegova strast i na koji način uspješno spaja obaveze i umjetnost.
Na pitanje kako je sve počelo i kada je mladi Lazar počeo da se bavi pisanjem, kazao je:
“Moj put pisanja počeo je u osnovnoj školi, kada sam bio učenik osmog razreda. Za to su zaslužne moje nastavnice jezika i književnosti i ruskog jezika. Taj put, na samom početku, za mene nije predstavljao samo novu sferu u kojoj se okušavam, već i upoznavanje sebe. Mišljenja sam da iz tog bivanja sa sobom se rađa kreativnost i inspiracija. Nijesam mislio da je ovaj put za mene, ali kada sam napisao svoju prvu pjesmu ‘Most izgubljenih ljubavi’, koja je prije nekoliko godina predstavljena bjelopoljskoj publici, shvatio sam da sam na pravom putu i da je moja dužnost da nastavim dalje. Talenti, odnosno darovi, kako volim više da ih nazovem, su u stvari naše dužnosti od viših sila koje trebamo ispuniti.”
A kako je poznato da svaki pisac ima svoj određeni pravac kada je umjetnost pisanja u pitanju, Bjelopoljac dodaje:
“Moj pravac pisanja je na međi intime i univerzalnosti. Poezija je ‘oružje’ kojim se služim kada želim da pretočim stvarnost u stihove. On se mijenjao s godinama života i iskustva, mijenjao se u pogledima na svijet i shvatanjima, ali srž ostaje ista – vraćanje u mladost, čistotu i bezbrižnost.”
Na pitanje da li i on ima, kroz pogled pisanja, svoj svijet unutar svijeta i na koji bi način opisao to, Lazar je kazao:
“Moj unutrašnji svijet mogu nazvati pravom zbrkom emocija i mišljenja, ali pisanjem tu zbrku ‘posložim’ i usmjerim ka pravim vrijednostima.”
A kao svoju najveću motivaciju, ono nešto što ga posebno pokreće, podijelio je u spektar različitih ljubavi koje mu pomažu da pronađe izvor svoje inspiracije:
“Najveća motivacija i pokretač je ljubav. Ona je pokretač svega čistog i iskrenog u svakom čovjeku, bilo da je to partnerska ljubav, ljubav prema porodici, prirodi i slično.”
S obzirom na to da se poezija često povezuje sa govorom duše, šta Lazar želi svojom da poruči čitaocima:
“Svojom poezijom čitaocima želim da poručim da ne zaborave prave vrijednosti. Kada govorimo o ljubavi, moram se osvrnuti i na religiju, jer je to u stvari poenta svih religija. Želim takođe da ljude vratim u doba koje nazivamo mladost, a koje sa sobom nosi plahovitost i raštrkanost emocija.”
A kao i za sve u životu, podrška igra jednu od ključnih uloga, a kao svoju najveću, sugrađanin navodi:
“Najveća podrška su porodica, prijatelji, direktorica škole Jeva Šćekić, ali kao najveću podršku izdvojiću moju majku.”
Govorio nam je i o svojim sljedećim planovima kada je pisanje u pitanju, šta možemo da očekujemo:
“Pisanje doživljavam i kao izazov. S tim u vezi želim da se oprobam u prozi, pa se nadam da ćemo uskoro publikovati i moj roman.”
A za sam kraj intervjua, Lazar je poslao poruku svim mladim ljudima:
“Moja poruka za mlade je da vjeruju u sebe, da poštuju prave vrijednosti, da slušaju svoje srce i da ljepotu života potraže u sebi i oko sebe”, zaključuje Lazar za portal Vijesti iz Bijelog Polja.
Autor: Idrizović Kenan
*Sponzor teksta Komunalno – Lim
izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
