Između obala Lima naslonjenih na Bijelo Polje i obala Dunava naslonjenih na Budimpeštu, prostire se put jedne odlučne, ambiciozne djevojke, Milice Marković. Ona danas studira psihologiju na prestižnom univerzitetu ELTE u Mađarskoj, ali njeni korijeni, njeno odrastanje i snovi da pronađe svoje mjesto u svijetu ostali su duboko povezani sa gradom iz kojeg je potekla.
Još od djetinjstva osjećala je da želi upoznati drugačije kulture, steći širu sliku svijeta i upravo ta vodilja ju je odvela upravo tamo gdje je danas.
„Još od malena imala sam želju da studiram u inostranstvu, prvenstveno zbog želje da iskusim novu kulturu, steknem širu perspektivu i razvijem se u izazovnijem, međunarodnom okruženju. Tu želju dodatno je potvrdila godina koju sam provela u Sjedinjenim Američkim Državama kao učenica na razmjeni preko FLEX programa, namijenjenog srednjoškolcima. Ta godina mi je donijela samopouzdanje, vrijedna iskustva i učvrstila želju da nastavim putem koji mi omogućava lični i profesionalni razvoj. Budimpešta se činila kao logičan izbor – grad koji spaja istoriju i duh savremene, razvijene Evrope, idealan za studentski život. Dodatno, akademski program psihologije na ELTE univerzitetu, koji trenutno pohađam, međunarodno je priznat i pruža kvalitetno obrazovanje, što se uklapalo u moje ciljeve. Nakon vrijednog truda i rada, uspjela sam da ostvarim cilj kao dobitnica pune stipendije kroz program ‘Stipendium Hungaricum’.”
Psihologija nije bila jedina opcija koju je razmatrala, ali jeste ona koja je ostala dosljedna njenim interesovanjima.
„Što se tiče samog izbora psihologije, dugo sam razmišljala o svom daljem obrazovanju i zamalo krenula ‘sigurnijim’ putem, poput ekonomije”, naglašava ona.
Međutim, odlučnost da sebi da priliku za lični i akademski rast bila je jača. Kada je stigla u Budimpeštu, osjećanja su bila pomiješana, ali i snažno motivišuća.
„Moj sami početak studiranja u Budimpešti bio je spoj različitih emocija – uzbuđenja, ponosa što sam uspjela da ostvarim svoj dugogodišnji cilj, ali i treme. Bila sam svjesna da početak studija i ovaj korak predstavljaju potpuno novo poglavlje u mom životu. Međutim, iskustva stečena tokom godine razmjene u SAD-u dala su mi dodatno samopouzdanje, što je čitav početak učinilo lakšim.“
Iako je bila daleko od doma, učila je kako da bude samostalna i odgovorna, a svakodnevne situacije su postajale životna učionica: „Budući da živim sama u drugoj državi, bez neposrednog oslonca porodice ili prijatelja, naučila sam da budem samostalnija, odgovornija i snalažljivija u svakodnevnim situacijama. Takođe, susret s različitim kulturama, jezicima, načinima komunikacije i svakodnevnog života me natjerao da izađem iz svoje zone komfora i naučio da budem prilagodljivija, strpljivija i otvorenija za drugačije poglede na svijet”, ističe Milica.
Bilo je, naravno, i trenutaka sumnje, ali ih nikad nije dopustila da je zaustave. Umjesto toga, podsjećala bi sebe zašto je sve počela.
„Studiranje u Crnoj Gori, gdje su mi jezik, kultura i okruženje već dobro poznati, zasigurno bi bilo jednostavnije u mnogim aspektima. Ipak, želja da studiram u inostranstvu bila je prisutna još od djetinjstva. Bila sam svjesna izazova koje taj put nosi, a upravo su ti izazovi bili dodatna motivacija za moju odluku. U trenucima nesigurnosti podsjećala sam sebe na razloge zbog kojih sam izabrala ovaj put – želju za novim iskustvima, drugačijim pristupom obrazovanju i ličnim razvojem. Vremenom sam pronašla i podršku i zajednicu ljudi u Budimpešti, što je dodatno učvrstilo moju odluku i oplemenilo cijelo iskustvo.“
Bez obzira na to gdje živi, srce joj ostaje vezano za rodni grad. U mislima su joj najbliži ljudi i trenuci koje je dijelila s njima. Pa na pitanje šta i ko joj to nedostaje iz Bijelog Polja, Marković odgovara: „Odgovor je vrlo jednostavan – porodica i prijatelji. Ipak, zahvalna sam što sam imala potpunu podršku svoje porodice, iako za njih to možda nije bila najjednostavnija odluka. Takođe, skoro 15 godina se bavim folklorom, i KUD “Tekstilac” i društvo stečeno u njemu su dugi niz godina predstavljali veliki dio mog svakodnevnog života. Definitivno je bilo veoma neobično ne ići dva puta sedmično na probe i ne nastupati. Trudim se da provodim vrijeme sa porodicom i da se vratim folkloru kada god dođem u Bijelo Polje.“
I dok se Budimpešta pretvara u drugi dom, Milica otkriva ono što je dragocijeno u čitavom ovom iskustvu.
„Uživala sam u upoznavanju Budimpešte – grada koji ima mnogo da ponudi i koji mi je vrlo brzo postao kao drugi dom. Takođe, od samog početka studija imala sam priliku da upoznajem ljude iz različitih dijelova svijeta i da kroz svakodnevnu komunikaciju otkrivam različite kulture, načine razmišljanja i stilove života. To je jedno od najljepših iskustava koje mi je studiranje u inostranstvu donijelo – i upravo razlog zbog kojeg sam prvobitno i došla u Budimpeštu.“
Naravno, studije psihologije nose sa sobom brojne izazove, ali ni oni je nisu obeshrabrili.
„Obrazovni sistem i sam program se mnogo razlikuju od onih u Crnoj Gori, međutim, nije bilo značajno izazovno prilagoditi se. Naime, psihologija obuhvata mnogo različitih oblasti, a moj fakultet zahtijeva duboko razumijevanje svake od njih. Ipak, smatram da se uz uzastopan i posvećen rad mogu postići željeni rezultati.“
Planove za budućnost još uvijek drži otvorenima. Nosi san o master studijama, ali i svijest o tome koliko vrijedi ono što se može ponijeti nazad kući.
„Nakon završenih osnovnih studija u Budimpešti, želja mi je da master studije nastavim u nekoj drugoj državi. Još uvijek ne znam precizno kojoj, ali mnoge stipendije, posebno dostupne master studentima, otvaraju vrata mnogim mogućnostima. Život u inostranstvu ili povratak u Crnu Goru nakon završenih studija je dilema na koju još uvijek nemam odgovor. Naime, život u inostranstvu pruža znatno više mogućnosti i bolji kvalitet života. Međutim, smatram da je bitno i iskoristiti vještine i kvalitetno obrazovanje stečeno u inostranstvu za doprinos budućnosti Crne Gore. Upravo zbog toga ostavljam otvorenu mogućnost za obje opcije”, pojašnjava mlada Bjelopoljka.
Za kraj, Milica šalje poruku svim mladim ljudima iz svog grada koji možda razmišljaju o istom putu – da ne budu zarobljeni u poznatom.
„Ne dozvolite da vas trema od nepoznatog spriječi u postizanju vaših ciljeva. Naravno da su određene prepreke i izazovi neizvjesni, ali prijateljstva, iskustva i stečena znanja tokom ovakvog puta su nezamjenjivi i ostavljaju trajni uticaj. Svijet je veliki i pruža mnogo mogućnosti – ne ograničavajte se isključivo na ono što vam je poznato. Ako se odlučite da napravite taj korak i pokušate nešto novo, nećete se pokajati jer svijet nudi više nego što možete da zamislite”, zaključuje Milica na kraju intervjua.
*Sponzor teksta Mesopromet Franca
izvor: facebook Vijesti iz Bihelog Polja
