Mlada Bjelopoljka Elena Lopušina primjer je posvećenosti, rada i istrajnosti u obrazovanju. Još od devetog razreda osnovne škole redovno je učestvovala na državnim takmičenjima iz ruskog jezika, kao i na NIS olimpijadama znanja u Novom Sadu i Beogradu, gdje je gotovo svake godine osvajala prvo, drugo ili treće mjesto.
Uspjehe je nastavila i tokom srednjoškolskog obrazovanja u Gimnaziji „Miloje Dobrašinović“, gdje je takođe osvajala jedno od prva tri mjesta na takmičenjima iz ruskog jezika. Prvi koji su prepoznali njen talenat bile su mentorke Vera Joksimović u osnovnoj školi i Nataša Aničić u gimnaziji.
Studije Ruskog jezika i književnosti upisala je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, gdje je sve godine osnovnih studija završila sa prosjekom 10,00. Isti prosjek zadržala je i upisom master studija. Dobitnica je nagrade Rektorata kao najbolji student Filološkog fakulteta, kao i više stipendija Ministarstva prosvjete, Opštine i Univerziteta Crne Gore.
Govoreći o tome kako je zavoljela ruski jezik, Elena ističe da je interesovanje raslo postepeno, kroz školu i upoznavanje sa kulturom.
„Ja uopšte volim jezike i smatram da smo bogati onoliko koliko jezika znamo. Prije škole nisam imala dodira sa ruskim jezikom, ali kada smo počeli da ga učimo, zavoljela sam ga upravo tada. Kroz upoznavanje sa ruskom kulturom shvatila sam da imam smisla i dara za jezike i želju da to znanje razvijam i proširujem“, kazala je Lopušina za portal “Vijesti iz Bijelog Polja.
Dodaje da je talenat za ruski jezik prva prepoznala njena nastavnica.
„Moja nastavnica Vera Joksimović prva je primijetila moj talenat i predložila da me uključi u vannastavne aktivnosti i takmičenja. Pripremali smo se više od godinu dana, a prvi put sam na državnom takmičenju i NIS olimpijadi osvojila prvo mjesto“, navela je Elena.
Posebno iskustvo u njenom razvoju bilo je putovanje 2019. godine u Rusiju i Ukrajinu, kada je boravila i u Mađarskoj i Bjelorusiji, u organizaciji društva „Sloga i sabornost“.
„Imala sam 17 godina i to je bio moj prvi pravi susret sa prevođenjem. Bila sam pomoćni prevodilac za dio grupe, u direktnom kontaktu sa govornicima ruskog jezika. Bilo je zahtjevno i stresno, naročito u Zimskom dvorcu, gdje je trebalo prevoditi složene istorijske i kulturne podatke, ali sam se snašla i to iskustvo mi je pokazalo da mogu više nego što sam mislila“, istakla je i dodala da je na kraju dana bila jako zadovoljna, kako ona, tako i njeni drugari, ali i glavni prevodilac.
Govoreći o profesionalnim planovima, Elena kaže da se jednako pronalazi u prosvjeti i prevodilaštvu.
„Od malena sam maštala o tome da se bavim prosvjetom, a kada sam shvatila da mi jezici dobro idu, posebno ruski, dobila sam ideju da se bavim i nastavničkim radom i prevođenjem. Prevodilaštvo, sudsko tumačenje i turizam su oblasti u kojima je znanje jezika izuzetno važno, naročito ruskog“, kazala je.
Iako još razmatra gdje će graditi profesionalnu karijeru, Elena kaže da bi voljela da ostane u Crnoj Gori, uz mogućnost stručnog usavršavanja u Rusiji.
„Voljala bih da ostanem u Crnoj Gori, a sad u kom gradu, iskreno nije važno toliko, voljela bih možda i da ostanem u svom rodnom gradu, ali nekako čini mi se da je za ovaj posao, konkretno što se prevodilaštva tiče, i posla sudskog tumača perspektivnije poći, dakle, ka drugim razvijenijim gradovima, ovdje konkretno mislim na Podgoricu i na primorje, zato što je tu nekako i centar upravo ove interakcije i živog kontakta sa ruskim govornicima, međutim, kao što rekoh, negdje imam kao ideju, kao neki cilj da spojim i tu nastavičku djelatnost sa prevodilačkom djelatnošću, pa sad u bilo kom gradu to ne igra neku značajnu ulogu u mom izboru”, navodi sugrađanka.
Posebno ističe i bogatstvo ruske kulture i književnosti kao dodatnu motivaciju.
„Ruska književnost je izuzetno bogata, a ruski pisci su među najčitanijima u svijetu. Želja da čitam njihova djela u originalu bila je dodatni podsticaj da se posvetim ovom jeziku.“
Naglašava i značaj mentora i porodične podrške.
„Profesori su imali ogromnu ulogu u mom razvoju. Osim znanja, učili su me skromnosti i posvećenosti. Mislim da je zapravo podrška porodice jedan od ključnih faktora u dostizanju bilo kog cilja i uspjeha. Naravno da mi je označila podrška roditelja, sestre, dakle čitave porodice. Od prvih tih mojih koraka, prvih tih takmičarskih iskustava do te mjere da su čak i putovali sa mnom, da me podrže, pa kasnije kako sam bila starija i samostalnija uvijek su tu bile poruke za sreću i velika podrška naravno. I zaista uvijek sam i kroz dalje školovanje i sad kroz studiranje uvijek nalazila na podršku svojih roditelja, svoje sestre i čitave i šire porodice, na što sam im zaista, zaista zahvalna, tako da samo ta jedna riječ podrške zaista je mnogo znači, a kamoli konstantno tokom svih ovih godina “, istakla je Lopušina i dodala: “Sad imam saradnju na fakultetu sa divnim profesorima. Ne samo što su sjajni predavači, nego su i sjajni ljudi i oni primjećuju talenat kod studenta i onda motivišu zaista za dalji razvoj.
Elena navodi da je od profesora i mentora naučila da ono što volimo i ono što nam je dato, kao taj neki dar, treba da razvijamo i da radimo na tome i da se krećemo ka ostvarivanju svih tih ciljeva koje negdje zacrtavamo dok smo mladi. Takođe su joj, kako kaže, pokazali kako u ovom poslu mogu biti izuzetno uspješni, a pritom ostati zaista skromni, prizemni, i prije svega dobri ljudi, puni podrške i razumijevanja.
Mladima poručuje da budu istrajni i da vjeruju u sebe.
“Mladima savjetujem da uvijek rade ono što vole i da slijede svoje ciljeve i snove, jer zaista u jednom trenutku biće ponosni i srećni što su istrajali o tom, iako su možda u tom procesu se susretali sa određenim preprekama i izazovima, ali kako kažemo, što je put teži, to je uspjeh na kraju slađi, nekako sa nekim zadovojstvom i sa srećom gledamo i za sebe i na sve te izazove i poteškoće sa kojima smo se susretali, nakon čega smo sada zrele, samostalne ličnosti, jer radimo ono što volimo”, zaključuje sugrađanka za VBP portal.
Izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
