Navršilo se devedeset godina od rođenja književnika Danila Kiša
Na današnji dan, 22. februara 1935, prije 90 godina, rođen je Danilo Kiš, moderni klasik crnogorske, srpske, jugoslovenske i svjetske književnosti.
Danilo Kiš je rođen u Subotici. Kako podsjeća izdavačka kuća „Arhipelag“, otac mu je Eduard Kiš, mađarski Jevrejin, majka Milica Dragićević, rodom sa Cetinja.
Poslije ranog djetinjstva, obilježenog Drugim svjetskim ratom, što će postati jedan od najsnažnijih izvora njegove literature, Kiš će se naći na Cetinju, gdje će završiti gimnaziju.
Studirao je u Beogradu, gdje je bio prvi diplomirani student svjetske književnosti.
RAZVOJ
Kiš je započeo kao pjesnik, da bi se od početka šezdesetih godina okrenuo prozi: kratkim pričama, pripovijetkama, novelama i romanima. Prve Kišove knjige objavljene su 1962. godine, kada su se u jednom tomu pojavili kratki romani „Mansarda“ i „Psalam 44“. Potom slijedi Kišov „porodični cirkus“, jedan od dva najvažnija toka u piščevoj književnosti. Romani „Bašta, pepeo“ (1965) i „Peščanik“ (1972), zajedno s knjigom kratkih priča „Rani jadi“ (1970), oživljavaju misteriju djetinjstva koja se događa usred užasa logorskog svijeta Drugog svjetskog rata. Tek spoznati svijet se ruši u vihorima istorije, od kojih Kišovi junaci pokušavaju da sačuvaju makar neki trag porodične istorije i postojanja svijeta u kome su oblikovani.
Dok je „porodični cirkus“ pripovjedna rekonstrukcija logorskog svijeta nacizma, novele u „Grobnici za Borisa Davidoviča“ (1976) i „Enciklopediji mrtvih“ (1983) i u posthumno objavljenoj knjizi „Lauta i ožiljci“ (1994) govore o staljinističkim montiranim procesima i čistkama. Tako se u Kišovoj prozi zaokružuje velika slika epohe druge polovine XX vijeka.
Uporedo s pisanjem proze, Kiš je sve vrijeme pisao autopoetičke eseje, dragocjeno svjedočanstvo o njegovom životu i djelu. Kišov autopoetički opus jedan je od najvažnijih opusa te vrste u ukupnoj istoriji srpske književnosti. Pored nekoliko knjiga eseja i knjige razgovora „Gorki talog iskustva“, posebno mjesto u ovom opusu ima polemička knjiga „Čas anatomije“ (1978).
Kiš je pisao drame i filmske scenarije. Prevodio je s francuskog, mađarskog i ruskog jezika. Kišove knjige prevedene su na veliki broj svjetskih jezika, u izdanjima vodećih svjetskih izdavača i u edicijama modernih klasika svjetske književnosti.
NAGRADE
Za roman „Peščanik“ dobio je NIN-ovu nagradu za roman godine, za „Grobnicu za Borisa Davidoviča“ Goranovu nagradu, za „Čas anatomije“ Nagradu Željezare Sisak, za „Enciklopediju mrtvih“ Andrićevu nagradu. Za ukupan književni rad dobio je Nagradu „Skender Kulenović“, „Sedmojulsku nagradu“ i Nagradu AVNOJ-a.
Dobio je i niz međunarodnih književnih nagrada, među kojima se nalaze: „Veliki Zlatni orao grada Nice“ za ukupan književni rad, francuski Orden Viteza umjetnosti i književnosti, italijanska književna nagrada „Tevere“ i Nagrada „PEN Bruno Šulc“ koja mu je dodijeljena u SAD. Izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umjetnosti (1988).
– Knjige Danila Kiša, bolje od ma čega drugog, pokazuju da sve nije književnost, ali da književnost može biti najbolji dio našeg iskustva. Djelo Danila Kiša potvrđuje piščeve riječi s početka osamdesetih o „veličanstvenom mehanizmu koji ne dozvoljava da se svijet obesmisli, da riječi izgube svoje značenje“ – navodi se u saopštenju izdavačke kuće „Arhipelag“.
U kratkom eseju „Zašto pišem?“ iz 1985. godine Kiš kaže: „Pišem, dakle, jer sam nezadovoljan sobom i svijetom. I da bih iskazao to nezadovoljstvo. Da bih preživio!“
Danilo Kiš je pisac koji ima i čitaoce i tumače. I on svoje čitaoce neprestano stiče u novim generacijama. Upravo zato je neophodno da djela Danila Kiša stalno budu dostupna.
Izvor: pobjeda.me
