Radivoje Vučeljić, naš talentovani sugrađanin nedavno se okitio zlatnom medaljom na Prvenstvu Crne Gore u streljaštvu. Uspješno se bavi i karateom i odličan je đak OŠ “Olga Golović”.
Kako bi našim čitaocima predstavio sebe?
Zovem se Radivoje Vučeljić, imam 13 godina i upravo sam završio sedmi razred Osnovne škole “Olga Golović”. Odličan sam đak i trudim se da dam svoj maksimum, kako u školi, tako i u sportu. Već dugi niz godina treniram streljaštvo u Streljačkom klubu “Čelik” iz Nikšića, a paralelno se bavim i karateom u Karate klubu “Nikšić”. Ova dva sporta su važan dio mog života.
Kako si počeo da se baviš streljaštvom i odakle ljubav prema ovom sportu?
Ljubav prema streljaštvu rodila se uz mog djeda, Dušana Popovića, koji je bio reprezentativac Crne Gore i trener. On me je prvi put uveo u svijet streljaštva, pokazao mi osnovne “korake”, naučio me smirenosti i preciznosti, ali prije svega, prenio mi ljubav i poštovanje prema ovom sportu.
Kakvi su ti utisci sa nedavno održanog Prvenstva Crne Gore u streljaštvu?
Utisci su stvarno odlični! Osvojio sam dvije medalje, zlato u kategoriji pionira i bronzu u kadetima, što mi mnogo znači. Bilo je puno takmičara i jaka konkurencija, ali sve je bilo super organizovano i naučio sam mnogo. I moji drugari iz kluba su bili sjajni, pioniri i kadeti su ekipno osvojili prvo mjesto, a dvije ekipe pionirki drugo i treće. Moram pomenuti i mog druga Miljana Šćekića koji je osvojio srebro u pionirskoj konkurenciji.
Bili smo svi jako ponosni na rezultat koji smo postigli. Naš trener Milica Roganović nas je vodila kroz sve to i zajedno smo uspjeli. Vjerujem da ćemo i u budućnosti bilježiti dobre rezultate i biti dio bogate istorije našeg kluba. Kod nas vlada pravi timski duh i zato bih volio da još djece dođe u naš klub, sigurno će im se svidjeti!
Kako su tekle pripreme?
Pripreme za streljaštvo ne traju dan-dva, one traju godinama. Potrebna je velika količina strpljenja, svakodnevni rad, volja i neprestana koncentracija. Svaki trening je važan.
Da li je streljaštvo zahtjevan sport i koliko često treniraš?
Veoma je zahtjevan. U ovom sportu sve zavisi od jednog metka, jedan trenutak nepažnje može te koštati medalje. Trudim se da treniram redovno, jer jedino tako mogu napredovati.
Koje bi uspjehe posebno izdvojio?
Najviše mi znače prva mjesta na Državnim prvenstvima. Osvojio sam i mnogo drugih i trećih mjesta, imam dosta medalja i diploma u oba sporta. Posebno pamtim drugo mjesto na turniru u Gacku ove godine, tada sam ostvario odličan rezultat i shvatio koliko zaista mogu. Svaki uspjeh mi pokazuje da se trud isplati.
Ko su tvoji sportski uzori?
Nemam jednog uzora. Svaki sportista koji daje sve od sebe, poštuje sport meni je uzor.
Kako streljaštvo utiče na tvoj svakodnevni život i koliko je važna disciplina?
Streljaštvo me naučilo smirenosti, odgovornosti i upornosti. Volim ovaj sport jer me ispunjava, a i karate je tu da dopuni tu priču. Kombinacija ta dva sporta, jedan miran i precizan, drugi dinamičan i snažan, za mene je “pun pogodak”.
Od koga imaš najveću podršku?
Najveća podrška mi dolazi iz porodice, a veliku zahvalnost dugujem i mom klubu “Čeliku”. Njihova vjera u mene mi daje dodatnu snagu.
Šta te motiviše?
Motiviše me želja da budem sve bolji. Svaki uspjeh mi daje volju da nastavim dalje i da se trudim još više.
Koji su tvoji dalji ciljevi?
Moj cilj je da uspješno završim školu, da nastavim da treniram i da budem dobar u oba sporta. U streljaštvu želim da jednog dana nastupim na međunarodnim takmičenjima, a u karateu da položim za crni pojas. Sanjam velike snove, ali se mora ići korak po korak.
Tvoja poruka mladima?
Budite dobri ljudi, to je najvažnije. Vjerujte u sebe, ne odustajte lako i sanjajte velike snove. Trud, disciplina i ljubav prema onome što radite uvijek na kraju pobjeđuju.
Izvor: mladiniksica.me
