Nema većeg skulptora od roditelja. U stanju je da izoblikuje ličnost svog djeteta i pripremi ga na njegov dalji razvoj u društvu.
Tema roditeljstva često je prisutna u medijima. Polemiše se o tome koliko je uloga roditelja značajna u današnjem dobu i koliku moć roditelj zapravo ima. Uloga roditelja je najteža uloga koju jedan čovjek može da dobije na svjetskoj pozornici. A stiče se utisak da se to ne shvata ozbiljno. Ljudi koji su svjesni težine ove uloge pripremaju sebe na nju, baš kao što i glumac uči svoj dio teksta prije nego što izađe na scenu. Kakav bi to bio glumac da zaboravi tekst, ili da odradi pogrešan potez na bini? Da do toga ne bi dolazilo, on vježba. Isto tako, ljudi koji su postali roditelji moraju svoju ulogu shvatiti ozbiljno i predati joj se u potpunosti, jer će njihovo dijete biti odraz njihovog rada.
Postoje dobri i loši skulptori, pa svačije djelo nema istu umjetničku vrijednost. Ako je roditelj loš i neodgovoran, dijete koje će kasnije postati odrasla osoba, postaće problematično i teret društvu. Nema potrebe pričati o tome koliko je sjajnih roditelja trenutno u našoj okolini, jer da nije njih, ni naše društvo ne bi opstalo. Ali ovi drugi stvaraju problem, time što ne umiju da se postave kao roditelji, ili jednostavno ne žele. Nije dovoljno obezbijediti djetetu materijalne uslove, već je komunikacija ključ, takođe i obrazovanje i izgradnja karaktera. Kako se u našem narodu često zna reći: „ništa se ne može samo uraditi“. Biti strog roditelj ne znači kažnjavati dijete, već to znači usmjeravati dijete na ono što valja, a valjan put je uvijek teži od nemoralnog.
Skulptor na svoj rad dobije ocjenu tek na kraju. Ako je loša, popraviće djelo, ili će napraviti novo. Iako je sličan skulptoru, roditelj nema takav luksuz, jer ako stvori problematičnu odraslu osobu, napravio je medvjeđu uslugu i sebi i društvu. Sa druge strane, nema za roditelja veće sreće nego kada ga prepoznaju po svom djetetu, ali po dobrom.
Miloš Đurđevac
izvor: mladiniksica.me
