Rijad Džafić je ime koje bjelopoljska sportska publika dobro poznaje. Golman čvrstog karaktera, raskošnog talenta i discipline, koji je svoj fudbalski put započeo još u djetinjstvu.
Nakon što je zbog studija na kratko napustio svoj grad i klub, Rijad se ove godine vratio upravo tamo gdje mu je, kako kaže, srce ostalo – među stative Jedinstva. Njegova priča je spoj porodice, odricanja i velikog snoviđenja o uspjehu, ali uvijek sa nogama čvrsto na zemlji.
„Poziciju golmana sam ‘naslijedio’ od oca Senada, koji je dugo vremena bio golman i trener. Od malih nogu sam krenuo sa njim da treniram i usavršavam se, i skoro sve što sam naučio, to je zahvaljujući njemu. Prvi put sam na gol stao kod trenera i prijatelja, pokojnog Čala Basekića, koji mi je još više probudio ljubav prema fudbalu. Zatim kod Nova Čujovića, gdje sam se upoznao sa profesionalnim fudbalom i na kraju san svakog bjelopoljca, FK Jedinstvo od mlađih kategorija do prvog tima”, priča Rijad na početku intervjua.
Taj početak u svom gradu i sa ljudima koji su mu dali prve sportske lekcije, ostavio je dubok trag u njegovom životu. Ali život često traži i odlaske, odricanja.
„Nije bila laka odluka da posle toliko vremena napustim svoj klub i grad, ali je u tom trenutku veći prioritet bio da završim studije. Znao sam da ću se vratiti jednog dana tamo dje sam počeo, i to mi je bio dodatni motiv u ostvarenju ciljeva”, ističe on o odlasku iz Bijelog Polja i početku studija, koje je uspješno završio.
Iako se fizički odvojio od Bijelog Polja, fudbal nije ispao iz njegove svakodnevice. Ljubav prema sportu ostala je prisutna i u glavnom gradu: „Fudbalom sam se i dalje bavio u Podgorici, ali su studije bile glavna okupacija. Brzo sam se uklopio u sistem i sve je išlo kako treba“.
I baš u tom podgoričkom poglavlju, Rijad je pronašao novu fudbalsku porodicu – klub Zabjelo, gdje je, kako kaže, proveo dvije najljepše godine.
„Sigurno dvije najljepše godine što se tiče fudbala. Uživanje na terenu i van njega. Svaki sportista treba da osjeti kakvu atmosferu i energiju šalju Zabjelčani, i kako se stvarno voli klub“, govori on.
Ali bez obzira na lijepe uspomene, zov Jedinstva bio je jači. Povratak u klub u kojem je sve počelo bio je trenutak koji nosi posebnu emociju.
„Jedinstvo zauzima posebno mjesto u mom životu. Drago mi je što imam priliku opet da branim plavo-bijele boje i radujem se svemu što dolazi.“
Kroz sve faze karijere, neka iskustva ostaju upisana kao posebna. Za Rijada, jedna utakmica se posebno ističe u sjećanju: „Zabjelo–Internacional. 2500 Zabjelčana koji su napravili nezaboravnu atmosferu. Iako nismo pobijedili, bila je kruna jedne uspješne sezone.“
A ono što dolazi – Rijad gleda sa optimizmom, ali i ozbiljnom sportskom odgovornošću. Njegov cilj je jasan: da se napreduje, ali i da se vrati radost bjelopoljskoj publici, pa na kraju intervjua za Vijesti iz Bijelog Polja poručuje: „Da kroz utakmice napredujemo i pokušamo da obradujemo Bjelopoljce visokim plasmanom u crnogorskoj ligi.“
*Sponzor teksta Bravera City Park
izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
