Kompozitor Milivoje Pićurić za Pobjedu o najnovijoj kompoziciji koja će biti izvedena 13. jula na otvaranju KotorArt Don Brankovih dana muzike
Dobio sam neke smjernice, što je tema ovogodišnjeg otvaranja festivala, na što bi trebalo obratiti pažnju. Naša tradicija i bečki valcer. Odlučio sam da, pošto je Kotor u pitanju, to bude klapa. Najbliži su mi bili Štiglići iz muzičke škole u Podgorici – kazao je Pićurić
Na Dan državnosti Crne Gore, 13. jula, na trgu ispred Katedrale Svetog Tripuna, u 21:30 sati biće upriličeno svečano otvaranje 23. izdanja festivala KotorArt Don Brankovi dani muzike. Program pod simboličnim nazivom „Mostovi muzike“ okuplja izuzetne izvođače i raznovrsne muzičke izraze – od bečkog valcera i klapske pjesme, do gusala i savremenih orkestarskih kompozicija.
Premijerno će nastupiti Festivalski orkestar Crne Gore, kojim diriguje maestro Mladen Tarbuk, uz podršku Gradske muzike Kotor, ženske pjevačke grupe Đude, klape Štiglići i guslara Nikole Krivokapića. Ovim svečanim koncertom obilježava se 200 godina od rođenja Johana Štrausa II, ali i promoviše bogata muzička baština Crne Gore i regiona, kroz nova djela savremenih kompozitora. U fokusu večeri su dvije premijere: kompozicija „Petlja“ Nine Perović, pisana za gusle, ženski vokalni ansambl, simfonijski orkestar, elektroniku i video, te „Slavjo poje“ Milivoja Pićurića, u kojoj se tradicionalna klapska pjesma spaja sa orkestarskom paletom i motivima valcera.
U intervjuu za Pobjedu, Pićurić otkriva kako je gradio ovu nesvakidašnju muzičku sponu između narodnog i salonskog, crnogorskog i evropskog, prošlog i savremenog – i govori o važnosti zajedničkog umjetničkog stvaranja u vremenu koje traži nove odgovore iz starih korijena.
POBJEDA: Kako ste pristupili izazovu stvaranja savremenog djela koje istovremeno komunicira sa bogatom tradicijom i nasljeđem valcera Johana Štrausa II?
PIĆURIĆ: Dobio sam neke smjernice, što je tema ovogodišnjeg otvaranja festivala, na što bi trebalo obratiti pažnju. Naša tradicija i bečki valcer. Ja sam odlučio da, pošto je Kotor u pitanju, to bude klapa. Najbliži su mi bili Štiglići iz muzičke škole u Podgorici. Mogao sam pomalo i da isprobavam što uradim. Valcer je u Štrausovom slučaju salonski ples, ja sam to dotakao kao neko podsjećanje ali sam dao i neka druga raspoloženja. Puno je istorijskih primjera u kojima je korišćena osnova valcera a dat mu je drugi smisao. Postoje morbidni valceri ili kao karikature.
POBJEDA: Program koncerta propituje dijalog između crnogorskog nasljeđa i muzičke estetike Austrougarske. Na koji način ste u svojoj kompoziciji oblikovali taj istorijski i kulturni most?
PIĆURIĆ: Da, to jeste bilo pitanje kako spojiti ili ne spojiti sve to. Pjesmu iz Prčanja „Slavjo poje“ izabrao sam prvenstveno zbog trodjelnog ritma što je istovremeno glavna karakteristika valcera. Izvorno narodni i salonski ples, valcer je romantična ideja a i klapsko pjevanje nosi u sebi nešto od toga. Napravio sam i jedan spoj valcera i motiva komponovanih u duhu crnogorskog kola koji djeluje pomalo ironično. To su neke zajedničke tačke, ali mislim da u samoj muzici to nekako još bolje funkcioniše na način koji ne može biti skroz racionalizovan.
POBJEDA: Koliko ste u procesu stvaranja bili inspirisani konkretnim muzičkim elementima crnogorske narodne muzike, i kako ste ih preoblikovali u savremeni kompozitorski jezik koji je prepoznatljivo Vaš?
PIĆURIĆ: Tekst i melodija pjesme su tu u cjelosti. Ja sam onda to obojio svojim bojama, harmonijom, pravio različite kombinacije glasova. Poznata je skučenost melodijskog opsega kod crnogorske narodne muzike. S druge strane jak je ekspresivni naboj. Komponovao sam neke fraze po tim modelima. Zanimljivo je kako to zvuči na klasičnim instrumentima.
POBJEDA: Možete li reći nešto o emotivnoj ili simboličkoj osnovi Vaše nove kompozicije? Postoji li unutrašnji narativ koji želite da publika osjeti, čak i ako nije eksplicitno izražen?
PIĆURIĆ: Klapsko pjevanje je često noćno pjevanje, kao serenada. Ima u toj kompoziciji noćne atmosfere, brodskih sirena, talasa, zvona, valcera, crnogorske poskočice. Kao neke sličice koje se nižu.
Milivoje Pićurić (Foto: KotorArt)
POBJEDA: Festivalski orkestar Crne Gore okuplja mlade muzičare iz zemlje, a Vi ste dio generacije kompozitora koji aktivno oblikuju savremenu crnogorsku muzičku scenu. Kako vidite ulogu ovakvih ansambala u izgradnji muzičkog identiteta jedne zemlje?
PIĆURIĆ: Izvođači oživljavaju djelo koje inače ostaje na papiru. Bez izvođača kompozitor kao da ne postoji. Lijepo je kad vam neko sam traži kompoziciju, kad poželi da je svira. Tako da bez izvođača – solista, kamernih ili većih ansambala muzičkog identiteta nema. Posebno su dragocjene prilike da vam orkestri izvode muziku, jer teže je okupiti veliki broj ljudi. U posljednjih nekoliko decenija, kod nas, odnjegovane su generacije muzičara i ima ih dovoljno da se mogu oformljavati i veliki ansambli sa visokim nivoom kvaliteta izvođenja. Svi uzajamno utiču jedni na druge. Tako onda teče muzički život jedne zemlje.
POBJEDA: KotorArt je ove godine pokrenuo i istraživačku dimenziju kroz muzički program koji reflektuje istorijske kontekste regiona. Da li ste i sami u svom radu koristili istorijske izvore ili arhivsku građu, i ako jeste – kako su oni oblikovali Vaš stvaralački proces?
PIĆURIĆ: Pregledao sam neke zbirke klapskih pjesama iz Boke. Na kraju, sve što sam koristio od postojeće muzičke građe jesu melodija i tekst pjesme koju sam izabrao. Kompozicija je tako dobila lokalni kontekst i usmjerena je cijela ideja. Klapa kao ansambl nameće sama po sebi neke okvire, ipak je to vrsta samoniklog folklornog sastava pa je bolje pisati jednostavnije i sačuvati mu izvornost i prirodnost, a onda ga kao takvog smjestiti u neko okruženje, u ovom slučaju simfonijski orkestar koji već ima beskrajne tehničke i svake druge mogućnosti.
POBJEDA: Vaš rad je smješten između savremenog izraza i duboko ukorijenjene muzičke tradicije. Koliko je teško, ili možda oslobađajuće, komponovati sa sviješću o tim dvostrukim nasljeđima?
PIĆURIĆ: Nijesam siguran gdje se moj rad može smjestiti, je li mu to lokacija. Postoji svijest o tradiciji i savremenoj muzici, ali kad komponujem ne razmišljam mnogo o tome. Više intuitivno tražim, najčešće za klavirom, onda to uobličavam. To može biti i sa nekom unaprijed određenom idejom kao što je slučaj sa ovom novom kompozicijom. Nekad je to bavljenje čisto muzičkim elementima, zvukom i njegovom bojom, gustinom, pokretom, tenzijom, opuštanjem.
POBJEDA: Koliko Vam je lično važno da crnogorski kompozitori dobijaju vidljive platforme kao što je otvaranje KotorArta, i mislite li da postoji kontinuitet u afirmaciji savremene crnogorske umjetničke muzike u javnosti?
PIĆURIĆ: Važno je naravno, što više muzike svuda. Najčešće još zavisi od ličnih inicijativa, ali postoje i organizovani koncerti, porudžbine, institucije daju više prostora, bude snimaka na televiziji i radiju. Stvari idu naprijed, možda bi moglo i brže. KotorArt kontinuirano afirmiše našu savremenu muziku. Svake godine su tu na programu nova djela domaćih autora i domaći izvođači.
POBJEDA: KotorArt ima snažnu međunarodnu komponentu i partnerstva. U vremenu sve izraženijeg kulturnog povezivanja, gdje vidite mjesto crnogorskih kompozitora u evropskom muzičkom pejzažu, i što je po Vama autentičan glas Crne Gore danas?
PIĆURIĆ: Prostor, ljudi, odnosi, istorija, priroda, sve je autentično ovdje. Treba onda iz toga da nastaje muzika. Bude to osvježavajuće i egzotično u evropskom pejzažu.
Uticaj pop kulture ne može se zanemarivati
POBJEDA: Na otvaranju KotorArta spajaju se različiti izvođači i ansambli – od klapa i vokalnih grupa do guslara i simfonijskog orkestra. Kakav je Vaš pogled na mogućnosti takvih interdisciplinarnih spojeva i njihov značaj u savremenoj umjetničkoj praksi?
PIĆURIĆ: Nije to nešto što već dugo nije praksa svuda. Iz toga mogu nastati zanimljive zvučne kombinacije a i muzički izraz se aktuelizuje. Uticaj pop kulture se ne može zanemarivati i puno je dimenzija u kojima izvođači i autori iz ove oblasti mogu biti uzor i inspiracija: posvećenost, prisustvo na sceni, spontanost, energija, osjećaj za savremeni trenutak. Slično je i sa narodnom muzikom. Gusle su odavno klasika.
izvor: pobjeda.me
