Tuče u školama, huligani pod fantomkama, hapšenja zbog nasilničkog ponašanja…
Sve češće, počinioci ovih dijela su upravo maloljetnici, što potvrđuje zabrinjavajući porast vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori.
Godinama se ukazuje na nedostatak mehanizama zaštite, ali i izostanak preventivnog rada sa djecom
Sve veći broj maloljetnika koji učestvuju u nasilnim incidentima, od tuča i napada do krađa i drugih krivičnih djela ukazuje na to da vršnjačko nasilje u Crnoj Gori poprima zabrinjavajuće razmjere.
Iza ovog trenda stoji ozbiljan društveni problem koji često ostaje bez adekvatnog institucionalnog odgovora. Stručnjaci upozoravaju na nedovoljnu primjenu propisa u školama, nedostatak stručnog kadra i izostanak adekvatne psihološke podrške u zajednici.
Tuče u školama, huligani pod fantomkama, hapšenja zbog nasilničkog ponašanja.. Sve češće, počinioci ovih dijela su upravo maloljetnici, što potvrđuje zabrinjavajući porast vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori.
Godinama se ukazuje na nedostatak mehanizama zaštite, ali i izostanak preventivnog rada sa djecom.
“Jedna od stvari na koju bih stavio akcenat jeste upravo to porodično okruženje, jer svjesni smo da loši porodični odnosi zanemarivanje po pitanju odgoja i vaspitavanja djece igra itekako važnu ulogu u daljem razvoju delikventnog ponašanja kod mladih”, rekao je bečelor psihologije, Marko Maraš.
Maraš naglašava da posljedice vršnjačkog nasilja mogu biti dugotrajne i ozbiljne.
“Možemo navesti nekoliko, na primjer, problemi kod samopouzdanja, pojavu anksioznosti, problemi u socijalnim interakcijama što u kasnijim može dovesti do problema prilikom uspostavljanja trajnih emotivnih veza, zasnivanja porodice, problemi kod zaposlenja, a u kranjim određenim slučajevima može dovesti i do različitih psihopatoloških oboljenja”, kazao je on.
Iako je svijest o problemu prisutna, iz Udruženja Roditelji ističu da institucionalni mehanizmi, među kojima su i škole, nerijetko zakažu, zbog čega roditelji djece koja trpe nasilje sve češće ostaju bez jasnih informacija kome da se obrate.
“Mi se uporno kada je riječ o vršnjačkom nasilju bavimo posljedicama bavimo se time kako ćemo da reagujemo kada do nasilja dođe, koji su to mehanizmi koji treba da postoje onda kada do nasilja dođe, međutim mnogo prije toga se stvari dešavaju i dešavaju se izuzetno dug vremenski period najčešće, a da mi ne odreagujemo. Na prvom mjestu insistiramo na odgovornosti koja postoji i kada su djeca u pitanju i kada su roditelji u pitanju i škole i centri za socijalni rad, svako u lancu ima svoj dio odgovornosti”, rekla je Kristina Mihailović iz udruženja “Roditelji”.
Uprkos ovakvim izazovima, postoji nada u inicijativu i svijest mladih. Predstavnici civilnog sektora poput nevladinih organizacija, aktivno rade na podizanju svijesti o mentalnom zdravlju.
“Što se tiče mojih vršnjaka rekao bih da su vrlo osvješćeni što se tiče ovog pitanja. Ja ću lično uskoro organizovati neke od radionica vezane baš za mentalno zdravlje baš sa obrazovnim institucijama da bi osim neke zajednice koja prati nevladin sektor i neka šira zajednica I širi spektar ljudi bio upoznat sa ovako važnom temo”, rekao je student psihologije i direktor NVO “Psiho krug”, Borislav Vukotić.
Iako je vršnjačko nasilje globalni fenomen, njegov rast u Crnoj Gori ukazuje na duboke probleme u porodici, obrazovanju i institucijama. Iz različitih sektora poručuju da nijedna karika sistema ne smije ostati nijema, jer posljedice koje trpe djeca društvo može osjetiti godinama kasnije.
Izvor: RTCG
