Dok dobar dio svijeta ne zna šta da radi s problemom dječjeg siromaštva – ili čak kada da se time pozabavi – Slovenija se može ponositi time što ima najnižu stopu dječjeg siromaštva u Evropi. Prema podacima Eurostata, u Sloveniji je riziku od siromaštva i uskraćenosti izloženo 10,3% djece, što je manje od polovine evropskog prosjeka koji iznosi 24,4 odsto, prenosi “Gardijan”.
Britanski list ističe da je očigledan razlog za taj zavidan rezultat činjenica da je Slovenija ekonomski veoma ravnopravno društvo. “Nasljeđe socijalne države iz komunističkog perioda i dalje je prisutno”, kazala Marta Gregorčič, profesorka na Institutu za makroekonomske analize i razvoj, koji se bavi problemima domaćinstava i siromaštvom.
Međutim, ovo nije samo priča o opštoj jednakosti. U Sloveniji postoji duboka i jasno izražena posvećenost iskorjenjivanju dječjeg siromaštva. Postoji nacionalni akcioni plan za djecu koji obuhvata najrazličitije aspekte: pristupačnu brigu u ranom djetinjstvu; inkluzivno obrazovanje, posebno za romsku djecu; mjere zaštite mentalnog zdravlja; pristup stanovanju – koji je javan i ima jasno određene prioritete. “Zemlja ima vrlo snažne humanitarne i građanske organizacije”, kazala je Gregorčič i dodala da Slovenci podrazumijevaju da je odgovornost svih da djeca ne budu zarobljena u klasnim podjelama.
Doris Rojo, šefica komunikacija u Zvezi Anita Ogulin & ZPM (ZPM), dječjoj humanitarnoj organizaciji u istočnom dijelu Ljubljane, u razgovoru za “Gardijan” često se poziva na “socijalističko nasljeđe” kako bi objasnila mnoge osobenosti detinjstva u Sloveniji. Ona ukazuje na prakse da se u školama služe kuvani obroci koje mnoga djeca ne plaćaju, ili ideju da djeca imaju pravo na odmor – bilo na moru ili u planinama – i da nikome ne bi palo na pamet da organizuje grupno putovanje koje ne uključuje djecu iz svih društvenih slojeva. “To se smatralo dijelom života”, kazala je Rojo. “Svi su išli na odmor, makar jednom godišnje. Država je čak posjedovala smještaje na moru, koji su bili dostupni radnicima po sniženim cijenama”.
Rojo ne pridaje previše značaja rangiranju po stopi dječjeg siromaštva i kaže da brojevi ostavljaju pogrešan utisak. “I dalje imamo 41.000 djece koja žive ispod granice siromaštva”, kazala je i dodala, “to nisu samo brojevi, to su ljudi”.
Na neki način, kapitalizam u slovenačkom političkom diskursu nikada nije stekao status neizbježnosti ili sinonima za savremenost – već se samo smatrao drugačijim načinom organizacije društva, koji je tek povremeno bolji.
“Politika socijalne zaštite u Sloveniji oduvijek je u velikoj mjeri podržavala porodice i djecu”, kazala je Gregorčič, ističući da žensko učešće na tržištu rada ima dugu tradiciju, još od Drugog svjetskog rata. “Sve ove politike koje se odnose na žene na tržištu rada, sve subvencije za roditeljsko odsustvo, vjerujem da doprinose manjem riziku od siromaštva”, kazala je i istakla razne oblike podrške i nadoknade. “Porodiljsko i očinsko odsustvo uz isplatu 100% zarade; pravo na skraćeno radno vrijeme; jednokratna pomoć pri rođenju djeteta; pauze za dojenje; dodatak za brojne porodice; dodatak za brigu o djetetu ako imate djecu sa invaliditetom; prilično značajan dječji dodatak – 115 eura mjesečno za prvo dijete u domaćinstvima sa niskim prihodima.
Politika, istorija i društvena kohezija u Sloveniji međusobno djeluju na suptilne načine. Učešće žena na tržištu rada takođe je stvorilo tradiciju da se bake i deke brinu o unucima, ali pomoć porodice je samo jedan dio slike. Peter Vostner, stručnjak za javne politike sa Instituta za makroekonomske analize i razvoj, opisuje to geografski: “Mi smo veoma mala zemlja, koja je iznutra vrlo raznolika. Da vam dočaram – u Sloveniji postoji 33 ili 34 regije po kojima se ljudi prvenstveno identifikuju – otprilike isto toliko različitih dijalekata, različitih kuhinja, različitih običaja, svega. Zašto to pominjem? Zbog tog elementa zajedništva, mreže unutar tih područja su jake.”
Možda su velikodušniji stavovi stvorili uslove za snažnu socijalnu sigurnosnu mrežu, a možda upravo ta sigurnost podstiče veću velikodušnost – ili, što je najvjerovatnije, te dvije stvari funkcionišu u međusobnoj sprezi, piše “Gardijan”.
Pandemija kovida izazvala je haotičnu potragu za hitnom podrškom, što je bilo zajedničko mnogim evropskim zemljama, ali je njen epilog doveo do dubljeg razmišljanja o teškoćama s kojima se suočavaju brojne radničke porodice u Sloveniji. Godine 2021. formirana je nova savjetodavna grupa za dječju zaštitu, koju su činili nevladine organizacije, lokalni ogranak Unicefa i državni Zavod za socijalnu zaštitu. Između ostalog, konsultovali su 37 djece uzrasta od 12 do 15 godina iz svih krajeva Slovenije, koja su davala predloge za nacrt akcionog plana.
Rezultati su bili brzi i konkretni – 13.000 najugroženije djece imalo je zagarantovan pristup računarima do 2024. godine – a glavni zaključak bio je da im je potreban “sistem socijalne zaštite za cijelu porodicu, a ne samo za dijete u potrebi unutar porodice. Na kraju krajeva, dijete je dio porodice i dijeli istu sudbinu kao i ostali članovi”.
Jedno od osnovnih načela dječjih centara, organizovanih odmora i cjelokupnog civilnog sektora u Sloveniji jeste da djeca ne bi smjela biti isključena ni iz čega zbog svojih prihoda ili društvenog porijekla – bilo da je riječ o radionicama za televiziju, računarima ili odmoru na moru.
Slovenačka priča, prema pisanju “Gardijana” na mnogo načina, prati onu iz zapadnih demokratija širom svijeta: socijalna država je u problemu još od finansijske krize. To se ogleda kroz direktne posljedice, a Gregorčič opisuje “restriktivne mjere odmah nakon finansijskog kraha, koje su ukinule pravo na dječji dodatak kao ljudsko pravo; ono je postalo socijalno pravo. Tada je dječje siromaštvo znatno poraslo”. Ili se može ispoljiti vremenom, kroz eroziju plata i nedovoljno finansirane javne usluge – i taj obrazac poznat je velikom broju zemalja.
Međutim, ono po čemu se Slovenija razlikuje jeste prag tolerancije prema dječjoj uskraćenosti. “Znamo da nisu gladni u školi”, kazala je Gregorčič. “Imamo besplatne obroke u školama. Znamo da preživljavaju, da tako grubo kažem. Ali ja, na primjer, nisam ponosna.”
Dečje siromaštvo nije jedina oblast u kojoj Slovenija ima dobre rezultate; to je jedna od najbezbjednijih zemalja na svijetu, a ima i treći najveći udio šuma u Evropi. “Prije pet godina prestali smo da se poredimo s prosjekom EU kada je riječ o pokazateljima socijalnog zdravlja”, kazao je Vostner. “Naš reper su sada inovatori. Ne interesuje nas američki model, ne interesuje nas azijski model – mi idemo u pravcu lidera u socijalnim inovacijama, a to je nordijski model”.
izvor: vijesti.me
