Simboliku oraha Njegoš je uzdigao na jedan skoro pa nedostižni nivo citatnosti svojim stihovima iz Gorskog vijenca: „Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi!“.
Ovim riječima upečatljivo je naglašen otpor našeg naroda ne samo u jednoj situaciji, već i u više njih, jer su nadolazeće sile bile nezaobilazni talasi napada na samo naše postojanje kao zajednice i kolektivnog identiteta. Nepotrebno je govoriti o brojčanoj nadmoći gotovo svih nekadašnjih neprijatelja u odnosu na naš broj boraca, ali baš zato se naš otpor poredi sa tvrdoćom oraha, jer bez obzira na to ko je okupator, niko nije uspio dočepati se ovog komada zemlje a da ne prođe bez većih posljedica.
Nije bilo bitno kolika je sila koja prijeti, već svetinja koja se brani. Nije bila toliko bitna zemaljska pobjeda koliko Nebeska, niti je bilo bitno hoće li glavu dati car ili običan vojnik. Na kraju, ulaznica za sveti mir plaćala se glavom.
Danas, možemo biti ponosni na to ko smo, a mogu biti ponosni i junaci koji su nam podarili ovakav život na činjenicu što, ne samo da ih nismo zaboravili, već ih i dalje opjevavamo i činimo živima. Naš mentalitet čini da istrajavamo kao kolektiv i gura naše biće do neviđenih granica, a kao rezultat toga su odabrani pojedinci, pobjednici, koji nas na sjajan način predstavljaju svijetu.
Kao što orahova ljuska štiti jestivi dio ploda, tako i Bog štiti svoje zastupnike na ovom svijetu, a zatim ih nagrađuje. Kao što se o ovoj ljusci više priča nego o zaštićenom dijelu ploda, tako se veliča i Bog, naš Spasilac, a tek onda Njegovi ratnici.
Miloš Đurđevac
izvor: mladiniksica.me
