Postoje oni ljudi koji uspijevaju spojiti dva različita smjera, a da nijedan od njih ne trpi, kao na primjer, sport i obrazovanje.
Upravo je to uradio i Miloš Veličković, mladi Bjelopoljac, futsaler u elitnoj crnogorskoj ligi i student master studija Ekonomskog fakulteta u Podgorici, koji pokazuje da snovi ne moraju birati teren, ni učionicu.
Balans između sporta i studija nikada nije jednostavan, priznaje Miloš:
„Da budem iskren, nije uvijek jednostavno vremenski uskladiti sve. Ali kad god nešto voliš, nađeš način. Mislim da mi sport postaje rutina, dio mog identiteta i svakodnevice, a fakultet nešto što želim da zaokružim na pravi način. Futsal mi daje disciplinu i energiju, tako da mi rad na masteru dosta lakše ide. Nakon brojnih trofeja i uspjeha, sada mi je važno da završim i tu akademsku priču, jer vjerujem da pravi sportista ne prestaje da raste – samo mijenja teren na kojem se dokazuje.“
Spoj sporta i studija, kaže, otkriva i posebne lekcije koje jedno drugo nadopunjuje:
„Fakultet mi je dao širinu, naučio me da razmišljam analitički, da sagledam stvari iz više uglova i donesem odluke na osnovu činjenica, a ne samo osjećaja.
Sport me s druge strane uči disciplini, timskom duhu i upornosti, da nikad ne odustajem ni kada nije lako.
Na fakultetu sam naučio kako da mislim, a kroz sport kako da izdržim. Zajedno mi pomažu da bolje razumijem ljude i procese i na terenu i van njega”.
Miloš je shvatio da futsal nije samo hobi kada je počeo prilagođavati svoj život gotovo u potpunosti igri:
„Mislim da sam to shvatio onog trenutka kad sam počeo da treniram skoro svaki dan i sve drugo prilagođavati futsalu.
Kad više ne planiraš dan oko sebe, nego oko lopte – tad znaš da to nije samo hobi“.
Za njega futsal i studije znače nešto duboko i različito:
„Za futsal me najviše veže osjećaj pripadnosti – ekipa, svlačionica, zajedništvo, sve ono što se ne vidi spolja.
Rezultati dođu i prođu, ali emocije koje dijeliš s ljudima na terenu i druženje van terena, nemaju cijenu. Za fakultet me veže nešto drugo – želja da razumijem svijet oko sebe, da znanje koje sam stekao mogu jednog dana primijeniti i van terena. Futsal mi je dao iskustvo, a fakultet mi je dao razumijevanje. Zajedno me čine potpunijim čovjekom“.
Gledajući u budućnost, Miloš vidi i dalje svoj život između terena i akademskog svijeta:
„Vidim sebe još neko vrijeme u dresu, jer sport je i dalje moj glavni pokretač. Ali paralelno razmišljam i o budućim koracima. Lijepo bi bilo kada bih sve što sam naučio u sportu i na fakultetu uspio da spojim u jednu priču. Možda to bude rad u sportskom menadžmentu, ekonomiji sporta ili vođenje mladih generacija, naravno u skladu sa otvorenim mogućnostima.
Ne bježim od kancelarije, ali vjerujem da će gdje god budem bio futsal ostati dio mojeg svakodnevnog života.“
Na kraju intervjua za Vijesti iz Bijelog Polja, poruka mladim Bjelopoljcima koja spaja sport i znanje je jasna:
„Ne bih rekao da treba birati između sporta i studija – jedno ne isključuje drugo.
Sport ti izgradi karakter, a studije ti otvore vidike. Ako imaš volju i disciplinu, možeš uspjeti na oba polja. Mladima iz Bijelog Polja bih poručio da vjeruju u sebe, da ne traže izgovore i da rade na sebi svaki dan.
Jer kad spojiš znanje i sport, uspjeh je samo pitanje vremena “.
Izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
