Prošlo je 18 godina otkad je, 7. jula 2007. godine, Crna Gora upisana na sportsku mapu svijeta. Na sjednici Međunarodnog olimpijskog komiteta u Gvatemali, Crnogorski olimpijski komitet je jednoglasno priznat za 204. člana globalne olimpijske porodice. Taj trenutak označio je ostvarenje sna mnogih generacija koje su sanjale da crnogorski sport stane pod svoja krila i krene svojim putem, samostalno, ponosno, odlučno.
Povodom lijepog jubileja predsjednik COK-a Dušan Simonović,podsjetio je na dug put kroz koji je prošao naš sport,a koji nije bio jednostavan.
– Samo godinu kasnije, na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008, naši sportisti su prvi put u istoriji nastupili pod crnogorskom zastavom. Na olimpijskom stadionu pojavio se mali, ali ponosan tim, simbol jedne mlade države i velikih snova koje su njeni građani godinama sanjali.
Već 2012. u Londonu, Crna Gora je osvojila svoju prvu olimpijsku medalju. Srebrna generacija rukometašica, ,,lavice”, ne samo da su postale šampionke u očima nacije, već su otvorile vrata uvjerenju da naš sport ima kapacitet da se takmiči sa najvećima, i da snovi postaju dostižni kada ih prate rad, posvećenost i zajedništvo.Od tada do danas, ispisali smo stranice koje zavrjeđuju poštovanje. Naši sportisti su nastupali u svim izdanjima Olimpijskih igara, osvajali medalje na Mediteranskim i Igrama malih zemalja Evrope (IMZE), evropskim i svjetskim prvenstvima, a Crna Gora je 2019. bila domaćin IMZE, najvećeg multisportskog događaja ikada organizovanog u našoj zemlji. Bio je to trenutak kada smo pokazali da Crna Gora ne samo da može ispuniti očekivanja, već ih i nadmašiti, uz vrhunsku organizaciju, srdačnost i dostojanstvo koje nas krase – istakao je Simonović.
Put od priznanja do stabilnosti nije bio jednostavan.
– Tokom ovih osamnaest godina, suočavali smo se sa brojnim izazovima, od globalnih, poput ekonomske krize i pandemije, do domaćih, koji su se ticali razvoja infrastrukture, institucionalnog jačanja i stvaranja povjerenja u sistem. Ipak, uz podršku države, saveza, trenera, sportista i partnera, Crnogorski olimpijski komitet je svaki od tih izazova dočekao spremno, odgovorno, transparentno i u interesu crnogorskog sporta.Ali iza svakog postignuća ne stoje sistemi po inerciji, već ljudi i to oni koji dosljedno biraju da rade u interesu sporta, a ne u korist sopstvenih ambicija. Kroz sve ove godine, snagu Crnogorskog olimpijskog komiteta nije činila ni veličina budžeta ni brojnost osoblja, već posvećenost malog tima ljudi koji su radili tiho, stručno i odgovorno, s vidljivima rezultatima.Jedan od ključnih faktora našeg opstanka i razvoja jeste i sposobnost da biramo prave partnere, one koji ne doživljavaju sport kao prolaznu priliku za samopromociju, niti kao sredstvo u funkciji jedne kampanje, već kao vrijednost koju treba njegovati, podržavati i razvijati. Sa takvima smo gradili povjerenje. I to povjerenje traje.Nažalost, ne dijele svi tu posvećenost sportu na isti način. Tokom ovih 18 godina, naša organizacija je povremeno bila izložena pokušajima da se, kroz površne narative i lične frustracije, naruši ono što je skoro dvije decenije građeno s mnogo truda. U tim pokušajima sport je često služio samo kao pozornica. U takvom šumu, istinska posvećenost sportu lako se previđa. Zato je važno podsjetiti: Crnogorski olimpijski komitet nikada nije bio prostor ličnih ambicija, već zajednički dom onih koji vjeruju da sport mora ostati iznad svakog interesa – jasan je Simonović.
Uprkos tome, Crnogorski olimpijski komitet je sačuvao svoj pravac.
– Nijesmo odgovarali spektaklom na provokaciju, niti uvredom na manipulaciju. Odgovorili smo radom. Brojkama. Programima. Povjerenjem koje traje. Organizacijom u kojoj i dalje glavnu riječ vode oni koji sport osjećaju kao poziv, a ne kao poligon.Danas, kao organizacija, koja ulazi u svoje zrele godine, na protekli period gledamo sa ponosom, ali i sa jasnom vizijom za budućnost. Olimpijski pokret u Crnoj Gori ne prestaje da raste, a ulaganje u mlade sportiste, osnaživanje sportistkinja, edukacija trenera i zaštita svih u sportu postaju stubovi na kojima gradimo budućnost. Ne postoji uspjeh bez sistema, a ne postoji sistem bez ljudi. Zato su naši sportisti, naši treneri, naši medicinski timovi, volonteri, administracija i svi koji čine naš sportski mozaik naši najvažniji resursi.Osjećamo i ponos zbog puta koji smo prošli, ali i odgovornost za ono što dolazi. I zato ne slavimo samo datum, već i vrijednosti koje smo sačuvali. Slavimo principe koji nas vode: da sport pripada sportistima. Da institucije postoje zbog njih, a ne zbog vlastitih biografija. Da se poštovanje ne traži, već zaslužuje.
Budućnost crnogorskog sporta je u generacijama koje dolaze – poručio je Simonović.
– I mi ćemo biti ovdje da im ostavimo sistem koji je, uprkos svemu, ostao vjeran sebi. Stabilan, dostojanstven i u službi sporta.U godinama koje dolaze, vodićemo se istim vrijednostima koje su nas dovele ovdje: rad, čestitost, solidarnost i vjera da Crna Gora može i mora biti prepoznata po sportskom duhu i ljudima koji ga oličavaju.Svim članovima naše olimpijske porodice, sportistima, trenerima, sportskim radnicima, institucijama, partnerima i građanima, hvala što ste bili dio ovog puta. Hvala što vjerujete u crnogorski sport. I hvala što zajedno nastavljamo da pišemo istoriju.
izvor: pobjeda.me
