Jelena Aleksić, naša talentovana sugrađanka, aktivna je članica guslarskog društva „Sv. Đorđe“. Pored muzike, bavi se i fotografijom, kroz koju bilježi pejzaže i posebne trenutke koji je inspirišu.
Kada ste prvi put počeli da se bavite etno muzikom i šta vas je na to inspirisalo?
Moje interesovanje za etno muziku pojavilo se veoma rano. Sa pet godina sam počela neobavezno da pjevam folklorne pesme koje sam slušala na televiziji. Prva pjesma koju sam naučila bila je Deda i unuk od Bojane Peković. Taj trenutak je obilježio početak moje ljubavi prema etno muzici i tradiciji. Od tada sam, kroz vežbu i rad na sebi, razvijala svoj glas i talenat.
Kako ste postali član guslarskog društva “Sv. Đorđe” u Nikšiću?
Članica sam od aprila ove godine. Kroz ljubav prema etno i tradicionalnoj muzici prirodno sam zavoljela i gusle. To me je motivisalo da se približim i pjevanju uz gusle.
Odakle potiče vaša ljubav prema guslama?
U mojoj porodici gusle se prenose s koljena na koljeno. Uvijek su bile prisutne u našem domu, posebno tokom porodičnih okupljanja i slava. Osjetila sam potrebu tj. želju da budem prva žena u svojoj porodici koja će se ozbiljnije posvetiti guslama i tako nastojim da postanem mlada guslarka.
Da li se bavite guslanjem i izvan izvođenja etno muzike?
Da, gusle su postale dio mog svakodnevnog života, i trudim se da im se posvetim maksimalno.
Koje guslare volite da slušate i ko vas najviše inspiriše?
Rado slušam Boška Vujačića, Đorđija Koprivicu, Maksima, Nikolu i mnoge druge. Ali ipak, izdvojila bih Bojanu Peković kao najveći uzor, jer ona na poseban način prenosi emociju kroz gusle i pjesmu
Možete li nam opisati atmosferu i aktivnosti u guslarskom društvu?
Atmosfera u društvu je izuzetna – njeguje se prijateljstvo, zajedničko učenje i ljubav prema muzici. Na probama vježbamo guslanje, ali se i šalimo i družimo. Na samom kraju često pjevamo izvorne pjesme, što daje posebnu toplinu i zajedništvo.
Koje vrijednosti i tradicije guslarskog društva smatrate najvažnijim?
Najvažnije smatram očuvanje naših običaja i korijena. Kroz gusle čuvamo istoriju od zaborava i podsjećamo na junaštvo naših predaka. Etno pjesmom nastojim da kroz emociju približim publici duh vremena i vrijednosti koje su nas oblikovale.
Da li imate neku posebnu pjesmu ili nastup koji vam je ostao u sjećanju i zašto?
Pa imam, pjesmu Vila sa Košara koja zauzima posebno mjesto u mom srcu i repertoaru. Svaki put kada je izvodim, u meni se probudi snažna emocija i energija koju teško mogu opisati riječima.
Kako pripremate svoje nastupe i kako birate pjesme koje izvodite?
Pripreme zavise od samog nastupa i teme. Obično pjesme vežbam mjesec dana ranije, kako bih ih što bolje osjetila i mogla prenijeti publici.
Da li imate uzore u svijetu etno muzike?
Naravno. Veliki uzori su mi Branka Zečević, Danica Crnogorčević, Pavlina Radovanović i mnogi drugi. Posebno drag trenutak za mene bio je kada sam nakon koncerta u Nikšiću imala priliku da zapjevam sa Brankom, što mi je ostalo u lijepom sjećanju.
Kada i kako ste otkrili ljubav prema fotografiji?
Ljubav prema fotografiji pojavila se spontano. Posebno volim da fotografišem kada putujem, jer na taj način čuvam uspomene i posebne trenutke.
Koji motivi najviše inspirišu vaše fotografije – pejzaži, ljudi, detalji prirode?
Najviše me inspirišu pejzaži i priroda, iako volim da fotografišem i druge motive.
Da li povezujete muziku i fotografiju – kako jedno utiče na drugo u vašem stvaralaštvu?
Za sada još nijesam razmišljala o povezivanju te dvije umjetnosti, ali obje u meni bude posebnu inspiraciju.
Imate li omiljeno mjesto u Nikšiću ili okolini koje volite da fotografišete?
Da, to su Manitovac i Trebjesa – mjesta koja uvek pružaju nove kadrove i posebnu ljepotu.
Koji su vam budući ciljevi u muzici i fotografiji?
Željela bih da postanem izvođač etno-duhovne tradicionalne muzike, a u oblasti fotografije moj cilj je da postanem profesionalni fotograf.
Poruka mladima?
Pozvala bih mlade da čuvaju i njeguju našu tradiciju, jer u njoj je naša istorija i identitet. Važno je da vjeruju u sebe, da rade na svom talentu i da ne odustaju od svojih snova, ma koliko put bio težak. Neka uvijek imaju hrabrosti da budu prvi u nečemu, kao što sam ja odlučila da budem prva žena guslarka u svojoj porodici. Svaki trud se isplati, a ono što se radi sa ljubavlju i emocijom ostavlja najdublji trag.
izvor: mladiniksica.me
