Nikolina Ilić, djevojčica iz starogradske porodice Ilića, danas je jedno od najperspektivnijih imena crnogorskog džudoa u svom uzrastu. Iako ima tek osam godina, iza sebe već nosi impresivan niz uspjeha: titulu vicešampionke države i bronzu sa Evropskog top turnira „Borsa Open“ u Mostaru. Da u njenom radu ima mnogo ljubavi, posvećenosti i porodične podrške, otkrile su nam Nikolina i njena majka Gordana.
Gordana se s toplinom prisjeća dana kada je Nikolina prvi put ušla u džudo salu. Objašnjava da je sportski duh odavno prisutan u njihovoj porodici i da su željeli da ga prenesu i na djecu:
„Pošto smo se i suprug i ja aktivno bavili sportom u mladosti, tako vaspitavamo i našu djecu da prihvate sport kao način života. Nina je počela sa 5 godina, i obzirom da je to uzrast koji malo ko od trenera prihvata da trenira, pošli smo na probni trening kod trenera Camića gdje je on procijenio da ona to može, njoj se dopalo i tako je počela“, navodi Gordana Ilić za portal “Vijesti iz Bijelog Polja”.
Kaže da je u tim godinama presudna uloga roditelja, ali da se odmah vidjelo da Nikolina za džudo nije zalutala:
„U tom uzrastu je svakako potrebno usmjerenje roditelja, ali isto tako je bitno da ona to prihvata, a ona je imala i volju i želju, što se kasnije pokazalo rezultatima.“
Gordana otkriva da je ovaj sport Nikolini pomogao da izraste ne samo fizički snažna, već i emotivno stabilnija i sigurnija u sebe. Uz osmijeh govori koliko se promjena desilo kroz treninge:
„Pored fizičke aktivnosti, koja je djeci potrebna, dzudo joj je pomogao i u samopouzdanju, mnogo je sigurnija u sebe i smjelije pristupa i borbama i drugim izazovima, a i u disciplini. Inače, do sada nije propustila nijedan trening, čak ide i na svoj i sa starijom grupom.“
Uprkos gustoj satnici, Nikolina uspijeva da bude odličan đak i vrijedna sportistkinja. Majka nam opisuje njihovu svakodnevicu:
„Ona pohadja IV razred O.Š. ‘Dušan Korać’, i odličan je djak. Prije podne uči, a poslije podne, poslije škole, su joj treninzi. Pored dzudoa ide i na folklor, tako da je tokom cijele sedmice zauzeta, a onda svi jedva čekamo vikend.“
Zahvaljujući podršci kluba, kaže da sve izgleda mnogo lakše i organizovanije:
„S obzirom da ona voli da trenira i njoj ne predstavlja problem da uskladi obaveze, onda se i mi ostali uskladjujemo i organizujemo da je pratimo na neka takmičenja. Mada ima veliku podršku kluba i većinu putovanja oni finansiraju i organizuju prevoz i smještaj, takodje vode računa o djeci tokom takmičenja, pa roditelji ne moraju da brinu.“
Iako je među najmlađima, Nikolina se već dvije godine nadmeće sa starijim djevojčicama, što donosi i posebne izazove. Gordana iskreno govori o tim momentima:
„Već dvije godine se bori sa starijima od sebe. Ona ima 8 godina pa je normalno da nekad ima i emotivnih momenata i suza, kada je i roditelju teško da gleda meč, ali srećom, takvih momenata je malo, jer je već navikla da pobjedjuje i osvaja medalje, pa ih sada ima već blizu 50.“
Osim medalja, Nikolina već dvije godine zaredom dobija i klupska priznanja. A za majku, najljepši uspjeh je nešto potpuno drugo:
„Za mene, kao roditelja je najljepši dio što ona voli to što radi, a onda se i cijela porodica, zajedno sa njom, raduje njenim uspjesima i to dodatno motiviše dvoje mladje djece da i oni krenu njenim stopama.“
U trenerskom timu prepoznaju njen potencijal, a Gordana uz osmijeh dodaje i najveći san:
„Njeni treneri, Enes i Maja, prepoznaju u njoj takmičarski duh i potencijal za daljim bavljenjem sportom, a mi se nadamo da će je ova želja držati još dugo, bar do zlata na Olimpijadi.“
Nikolina nam sa iskrenom dječjom radošću objašnjava šta ju je odmah privuklo ovom sportu:
„Dzudo sam počela da treniram sa 5 godina i najzanimljivije mi je bilo što smo odmah obukli bijela kimona i učili kako da padamo i bacimo protivnika.“
Za Nikolininu ljubav prema sportu presudni su drugari i takmičarski izazov:
„Najviše volim druženja tokom treniranja i putovanja, i borbe kad pobjedjujem.“
Uzbuđenje koje osjeća na tatamiju opisuje jednostavno i emotivno:
„Osjećam se srećno jer tada svi navijaju za mene i čestitaju mi.“
Veliki snovi jedne male sportistkinje. Iako mlada, ima vrlo jasnu viziju budućnosti:
„Voljela bih jednog dana da se borim za reprezentaciju Crne Gore i budem šampionka svijeta.“
Za kraj, Nikolina ima savjet za svu djecu:
„Drugoj djeci bih poručila da je dzudo divan sport u kojem naučiš da se odbraniš a takodje i stičeš mnogo novih prijatelja.“
izvor: facebook Vijesti iz Bijelog Polja
