NAŠA TEMA: Zašto Crna Gora nema nijedan ozbiljniji festival posvećen likovnoj umjetnosti
POPOVIĆ: Velike zemlje odavno sprovode oprobanu i provjerenu kombinaciju turizam i plus kultura; STANIĆ: Ako je samo profit, ego i interesna grupa u fokusu, gubi se smisao; RAONIĆ: Mejnstrim ovog prostora su lagani sadržaji. Estradna estetika ih sasvim lijepo popunjava. ČAKALOVIĆ: Potreban je festival koji bi izreklamirao crnogorsku likovnu scenu mnogo dalj
Crna Gora kao zemlja slikara, kako se često govori, nema nijedan ozbiljniji festival posvećen likovnoj umjetnosti. U svim drugim umjetničkim oblastima – književnosti, filmu, pozorištu, muzici održavaju se festivali i sajmovi, dok je u oblasti likovne umjetnosti praksa kudikamo drugačija. Potencijala za pokretanje festivala likovne umjetnosti Crna Gora i te kako ima – veliki broj kvalitetnih likovnih umjetnika koji ovdje stvaraju, kao i jedinstvena prirodna ljepota naše zemlje. Ovakav festival doprinio bio razvoju i promociji domaće likovne scene, a s obzirom na to da Crna Gora sve više postaje nezaobilazna destinacija turista, jedan takav sadržaj bi nesumnjivo privukao i njihovu pažnju.
Sagovornici Pobjede na ovu temu – likovni umjetnici Dimitrije Popović, Ivana Stanić, Sanja Raonić i Marko Čakalović saglasni su da je Crnoj Gori potreban festival likovne umjetnosti. Predlažu da se održava ljeti, tokom turističke sezone, da se napravi dobar projekat sa jasno definisanim kriterijumima, angažuju kustosi i umjetnici i odradi dobar marketing. Saglasni su i u još jednom – inicijativu zaorganizovanje takvog festivala trebalo bi da pokrene Ministarstvo kulture i medija. Za sve to, pored dobrih ideja, potrebno je dosta novca i stručnog rada.
USLOVI
Popović smatra da se inicijativa za pokretanje festivala posvećenog likovnoj umjetnosti treba pokrenuti iz nadležne institucije – Ministarstva kulture i medija. Nakon toga se, ističe Popović, precizno odredi karakter manifestacije, njen smisao i predvide učinci koji bi od investiranja u takav projekat mogli biti ostvareni.
– Složeni dio se odnosi na samu realizaciju takvog projekta. Znači, od osiguranja adekvatnih izložbenih prostora, osiguranja odgovarajućih tehničkih standarda neophodnih za realizaciju planiranih izložbi do ostalih važnih pojedinosti, kataloga, postera itd. Taj dio posla mora biti povjeren kustosima ili umjetnicima koji imaju iskustva u kustoskom radu. Za sve ovo, osim finansijskih sredstava, koja su, po pravilu, problem kada je kultura u pitanju, treba puni angažman zapošljenih i visoko profesionalni odnos prema povjerenom poslu – istakao je Popović.
Raonić smatra da je vrlo očigledan i jasan razlog zašto u Crnoj Gori ne postoji ozbiljniji festival posvećen likovnoj umjetnosti.
– Zato što većinska Crna Gora u ovom trenutku takvu potrebu nema. Decenije za nama su proletjele, a da se nije ulagalo u osnaživanje kapaciteta kroz institucije sistema, obrazovne i kulturne prvenstveno, da se odgoje generacije koje će kroz obrazovne procese razviti potrebu za prvo kritičkim, a onda i kreativnim promišljanjem. Pa time i potreba za sadržajima koji podstiču mentalne kapacitete na promišljanje je minimizirana. Mejnstrim ovog prostora su lagani sadržaji. Estradna estetika ih sasvim lijepo popunjava. Ja bih rekla da se Crna Gora danas, nažalost, prepoznala u mentalitetu naroda, a ne građanina – istakla je Raonić.
Stanić je kazala da je na pitanje zašto Crna Gora nema sajmove umjetnosti dosta jednostavno odgovoriti – jer je Crna Gora malo tržište.
– Mislim da još uvijek nemamo dovoljan broj zainteresovanih biznismena koji bi ušli u ovaj projekat, iako smatram da bi Ministarstvo kulture i medija bilo najbolji organizator istog. Mogu da govorim o estetskoj svijesti građana ili o menadžmentu u kulturi, o projektima i idejama, ali o samoj trgovini ne, jer to nije moje polje. Realnost je takva da Crna Gora ima mnogo autora i stvaralaca, ali likovnu scenu donedavno su kreirali isključivo galerije ili pojedinci koji trguju sa umjetninama. Moje iskustvo kroz rad Kulturne baze „Kunst“ u prethodne četiri godine, koja je neprofitabilna platforma koja okuplja umjetnike i promoviše njihov rad, govori mi da sa malo više rada i posvećenosti nije teško plasirati umjetnine na tržište i da nije toliko teško doći do kupaca – smatra Stanić.
Prema njenim riječima, do sada se nisu stekli uslovi za organizovanje jednog takvog festivala zbog manjka svijesti o važnosti likovne umjetnosti, manjka obrazovanja i dobrih ideja, ali i zbog apsolutne nebrige o egzistenciji likovnih umjetnika, a to jeste interesantan fenomen, jer je upravo Crna Gora iznjedrila vrlo značajna imena svjetske likovne scene, ali ih nije oblikovala i podržala, već su oni svoja utočišta tražili u drugm zemljama.
– Skoro sva naša slavna imena su u jednom trenutku postala državljani druge zemlje – kazala je Stanić.
Čakalović smatra da je to što Crna Gora nema festival posvećen likovnoj umjetnosti trenutna situacija i da će se vremenom pored filmskih i muzičkih festivala desiti i likovni.
– Potrebno je napraviti dobar projekat sa jasno definisanim kriterijumima i dobar marketing, a kvalitetnih umjetnika nam ne fali – istakao je Čakalović.
TEME
Popović bi festival posvećen likovnoj umjetnosti koncipirao po temama.
– Određenu temu, koja se tiče kakvog društvenog problema ili istorijsko-mitskog, a reflektuje se na savremenost, označio bih kao glavnu temu za tu godišnju manifestaciju. Smatram da bi takve manifestacije trebalo da se održavaju svake godine, na primjer, kao ,,Crnogorski Annale“ (Annale Montenegro). Odabrao bih adekvatne stručnjake – naše i strane, i postavio izložbu u adekvatnom prostoru, pozvao u goste samo jednog umjetnika, organizovao okrugli sto gdje bi se govorilo o datom problemu. Dakle, išao bih na individualnost, a ne kolektivnost. Organizovanjem prave izložbe, na primjer, Gerharda Rihtera, došli bi mnogi iz regije i šire da vide djela tog umjetnika danas smatranog među najvećim svjetskim umjetnicima. Dolazak pojedinca, što automatski uključuje i širi kontekst recepcije djela, bio bi za studente i ljubitelje umjetnosti od velike koristi. Jer bih prema karakteru izraza pozvanog umjetnika organizovao, kao šire kontekstualizovanje sa gostujućim umjetnikom, izložbe i naših, posebno mlađih umjetnika. Tako nešto bi, smatram, obogatilo crnogorsku likovnu kulturu – rekao je Popović.
Stanić kaže da se sajmovi, uglavnom, održavaju u velikim prostranim halama, starim fabrikama, bitnim kulturnim destinacijama gdje je jednostavno postaviti konstrukcije, koje će se po završetku sajma ukloniti, a da nemaju negativan uticaj na ambijent.
– Mogao bi se sajam održavati na jednom fiksnom mjestu, poput galerije, gdje bi on bio fiksna tačka na kulturnoj mapi. Jedan broj naših umjetnika je decenijama bio ,,izvožen“ na internacionalne sajmove. Upravo taj ekskluzivitet je praksa koja mora da prestane, bili mi domaćini sajma ili posjetioci istog – kazala je Stanić.
Ona smatra da mi već sada imamo jedan broj vizuelno opismenjene publike, ali misionarski posao prenošenja znanja i kultivacije oka je proces koji je neodvojivi dio same kulture društva kao šireg pojma iste.
– Podrška autorima se može izvršiti na različite načine – u vidu podrške od repro materijala i prostora, otvorenih konkursa, mreže kupaca, marketinga, opremanja djela i samog pronalaženja prodajnih mjesta i do same artikulacije na tržištu, kako onlajn, tako i u realnom prostoru. Festivali vizuelnih umjetnosti su u pokušaju i samo nazivom ispunjavaju formu. Da ne bi obesmislili čitav fenomen sajma ili manifestacije, sve što se radi mora da sadrži komponentu opšteg dobra (komunikacija između publike i autora i dobrobit istih). Ako su samo profit, ego i interesna grupa u fokusu, gubi se smisao, jer svi subjekti treba da posvećeno, sa puno ljubavi rade svoj dio posla. Mi kao malo tržište teško možemo projekat velikih razmjera održati živim na duže vrijeme, ali s obzirom na to da Crna Gora svakim danom postaje brojnija, posjećenija i interesantnija za život, pogotovo strancima, koji su svjesniji vrijednosti ovdje, upravo se otvara prostor za pokretanje ozbiljne manifestacije koja može i treba da u jednom trenutku pređe u tradicionalno dešavanje – istakla je Stanić, dodajući da bi najbolje bilo da takve manifestacije traju tokom turističke sezone i važno je da postoji svijest o potrebi i važnosti iste, kako zbog obogaćivanja turističke ponude, tako i zbog podrške kulturnim djelatnicima.
Čakalović smatra da bi na festivalu likovne umjetnosti trebalo da su u fokusu domaći autori, ali da i stvaraoci iz inostranstva i regiona imaju mogućnost učešća.
– Potreban je festival koji bi izreklamirao crnogorsku likovnu scenu mnogo dalje – kazao je on.
Čakalović je nekoliko puta bio u mogućnosti da prisustvuje ozbiljnim manifestacijama u Holandiji koje pružaju mogućnost da se vide ozbiljna djela visoke umjetnosti.
– Jednom sam i sam učestvovao na takvom internacionalnom festivalu 2019. godine u Belgiji. Iz mog iskustva, potreban je veliki prostor za toliki broj izlagača ili da bude na više lokacija, mora da postoji jasan broj radova koji ćete prezentovati u tih nekoliko dana. Na takvim manifestacijama, pored autora, obično učestvuju muzeji, galerije i likovni kolekcionari. To je kao jedna ogromna kolektivna izložba na kojoj izlažete više svojih radova, vaš dio za izlaganje obično dijelite sa jednim ili dva umjetnika koji se bave sličnom tematikom i dužnost vam je da što bolje komunicirate sa publikom koja obično dolazi u grupama, kao u muzejima. Uključen je i tim koji čine istoričari umjetnosti i menadžeri koji vas u kratkim crtama predstave publici (putem kratke video-prezentacije, kataloga), a ostalo je na vama kako ćete najbolje opisati svoj rad. U mom slučaju to je bilo pet dana i u tih pet dana sam se sreo sa velikim brojem posjetilaca kojima sam morao prezentovati artističku i tehničku stranu djela, jer nekoga zanima proces nastajanja rada, a neko voli zaći dublje u tematiku. To izgleda kao neko mini-predavanje, jer nije samo da reklamirate svoj rad nego pružate i neki vid edukacije. Dakle, tako bi to moglo da izgleda iz mog ugla – rekao je Čakalović.
CETINJE
Popović je podsjetio da je princ Nikola Petrović svojevremeno imao jako lijepu ideju o jednom velikom međunarodnom umjetničkom projektu koji je nazvan „Cetinjsko bijenale“.
– Ubrzo se pokazao niz slabosti zbog pomanjkanja sredstava, a što je sužavalo likovni repertoar, i uglavnom se svodilo na jedan vid savremene umjetnosti, nešto slično konceptualizmu iz šezdesetih godina XX stoljeća. Scena savremene umjetnosti je puno raznovrsnija nego što se misli, ali za osiguranje takvog nečeg, nekog kompleksnog i atraktivnog programa trebaju ogromna sredstva. Osiguranje jedne slike neke od umjetničkih zvijezda koštalo bi koliko bi iznosio budžet za 20 bijenala – rekao je Popović.
On je naglasio da u svijetu odavno postoji kriza velikih likovnih manifestacija koje imaju višedecenijsku tradiciju i ugled.
– Čak se razmišlja da se neke i ukinu kao „Dokumenta u Kaselu“. Dakle, mislim da bi Crnoj Gori trebalo nešto po formi skromnije, a po izboru reduciranije. Treba se osnovati stručna grupa i predložiti program. Mi smo siromašna sredina koja nema dovoljan broj adekvatnih izložbenih prostora – kazao je Popović.
I Raonić se prisjetila „Cetinjskog bijenala“ – Crna Gora je imala takvu manifestaciju koja je ugašena, kako umjetnica vjeruje, zbog svog progresivnog, a samim tim i kritičkog karaktera.
– „Cetinjsko bijenale“ je bilo kulturna manifestacija od snažnog značaja za Crnu Goru i za crnogorsku umjetničku scenu. Ne samo likovnu. To je manifestacija koja je u pet svojih izdanja predstavila preko 2.000 umjetnika i kulturnih poslenika iz Crne Gore i svijeta. Posjetile su ga desetine hiljada posjetilaca iz svih djelova svijeta. Prvo je otvoreno 1991. godine i njegova neophodnost u tom vremenu jednaka je ovoj današnjoj. Gašenjem ove manifestacije, Crna Gora je izgubila vrijeme koje je trebalo i moralo da doprinese da danas živimo i promišljamo na jednom drugačijem civilizacijskom nivou. S obzirom na to da je narod zadovoljen sa malo hljeba i igara, u ovom vremenu pred nama, ne vidim potencijal o važnosti promišljanja na ovu temu – istakla je Raonić.
PODSTICAJ
Čakalović smatra da bi festivali posvećeni likovnoj umjetnosti bili dobar podsticaj za stvaraoce, narocito mlađe, jer bi se mogao privući veći broj kolekcionara umjetničkih djela i inostranih galerija.
– Ostvaruju se veze i saradnje izvan naših granica, razmijene se iskustva, bude novih ideja. Sve to doprinosi napretku. Mislim da bi se uz dobar marketingprivukao dobar broj turista koji su ljubitelji umjetnosti. Znamo da postoje ljudi koji putuju iz takvih pobuda, koje više zanima kulturno dešavanje u nekoj zemlji, a svakako privuklo bi i pažnju umjetnika iz inostranstva – kazao je Čakalović.
Stanić je kazala da umjetnički sajmovi postoje da bi se djela likovnjaka izložila, da bi pronašli kupca ili galeristu lokalnog ili inostranog, ali i da bi ovdašnja publika mogla da konzumira različitosti uvida autora iz drugh zemalja.
– Samim tim dolazi do razmjene iskustva i znanja, i to postaje jedan živi organizam koji kroz interakciju učesnika i konzumenata ostaje da živi u kulturnom biću i iskustvu istog – istakla je Stanić.
Likovna umjetnost kao dio svakodnevnog života
Ivana Stanić smatra da proces stvaranja stabilne i zdrave likovne scene zahtijeva višeslojnu posvećenost.– Uvijek moramo razmišljati o opštem dobru. Da bi projekat bio uspješan, sve njegove faze treba da budu smislene, od početka do kraja. Isto je i sa likovnim djelom. Kada i ako bi se ova priča započela na pravi način sa entuzijazmom, posvećenošću, ljubavlju i znanjem, naravno, i isključivo oblikovana od profesionalaca iz različitih oblasti, uz podršku sponzora i ministarstava, na obostrano zadovoljstvo izveli bismo likovnu umjetnost iz učmalih galerijskih prostora i ona bi, kako i zaslužuje, postala dio svakodnevnog života jednog društva – kazala je Stanić.
Novac i stručni rad
Dimitrije Popović smatra da bi bila prava senzacija da Crna Gora ugosti Demiana Hirsta.
– Velike zemlje odavno sprovode oprobanu i provjerenu kombinaciju turizam i plus kultura. Festival bi se održavao u ljetnjim mjesecima i uz umjetničku zvijezdu festivala održavalo bi se niz prigodnih programa. Ali ponavljam, za takvo nešto treba dosta novca i puno stručnog rada. Onda se može nadati efektima – istakao je Popović.
