Quote from Guest on 26. Oktobra 2025., 21:10

Pozdrav, mislim da sam bas lijen, zašto baš sve odlažem?

Quote from mladicg on 27. Oktobra 2025., 7:35

Quote from Guest on 26. Oktobra 2025., 17:50

Zašto se osjećam prazno iako mi spolja sve ide dobro?

Osjećaj praznine uprkos tome što spolja sve izgleda dobro česta je pojava i može imati više psiholoških uzroka. Na emocionalnom nivou, praznina često ukazuje na diskrepancu između spoljašnjih postignuća i unutrašnjih potreba — između onoga šta osoba „ima“ i onoga šta zaista osjeća da joj je važno.

Jedan od mogućih razloga je nedostatak autentične povezanosti sa sopstvenim emocijama i vrijednostima. Kada čovjek funkcioniše prema društvenim očekivanjima, normama uspjeha ili tuđim definicijama sreće, može se udaljiti od sebe — tada spolja sve djeluje u redu, ali iznutra postoji osjećaj praznine jer su emocionalne i egzistencijalne potrebe zapostavljene.

Takođe, osjećaj praznine može biti povezan sa potisnutim emocijama, hroničnim stresom, emocionalnim izgaranjem ili čak simptomima anksioznosti i depresije. Ponekad se javlja i nakon ostvarenja velikih ciljeva — tzv. praznina poslije ostvarenih ciljeva — kada nestane spoljašnji fokus koji je ranije davao smisao i energiju.

Psihološki rad na ovom osjećaju obično uključuje ponovno uspostavljanje kontakta sa sopstvenim unutrašnjim svijetom: prepoznavanje i obradu potisnutih emocija, istraživanje ličnih vrijednosti i potreba, te traženje dubljeg smisla koji nije vezan isključivo za spoljašnja dostignuća. Individualna psihoterapija, psihoedukacija ili kratkotrajne intervencije usmjerene na emocionalnu regulaciju i vrijednosno orijentisan život mogu pomoći da se osjećaj praznine smanji i da se povrati osjećaj autentičnog ispunjenja.

Pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

Quote from mladicg on 27. Oktobra 2025., 7:41

Quote from Guest on 26. Oktobra 2025., 21:10

Pozdrav, mislim da sam bas lijen, zašto baš sve odlažem?

Osjećaj da si „lijen“ i stalno odlažeš obaveze zapravo je vrlo česta pojava i ne mora nužno značiti da ti zaista nedostaje volje ili radnih navika. U psihologiji se ovakvo ponašanje najčešće objašnjava kroz prokrastinaciju — svjesno odlaganje zadataka, iako znamo da će to kasnije izazvati stres ili osjećaj krivice.

U osnovi prokrastinacije rijetko stoji prava lijenost. Mnogo češće je riječ o emocionalnim blokadama – strahu od neuspjeha, perfekcionizmu, niskom samopouzdanju, ili osjećaju preopterećenosti. Kada zadatak doživimo kao pretežak, dosadan ili emocionalno zahtjevan, naš um pokušava da nas zaštiti tako što ga „odlaže“. Time se kratkoročno smanjuje napetost, ali dugoročno raste osjećaj nezadovoljstva i samokritike.

Takođe, prokrastinacija može biti znak nedostatka unutrašnje motivacije – kada ono što radimo nije povezano sa našim stvarnim vrijednostima, interesovanjima ili osjećajem smisla. U tim slučajevima osoba ima teškoću da pokrene energiju jer zadatak ne doživljava kao lično značajan.

Psihološki pristup ovom problemu obično podrazumijeva razumijevanje uzroka koji stoji iza odlaganja, umjesto samokritike. Pomaže ako pokušaš da:

• prepoznaš koje emocije stoje iza izbjegavanja (strah, nesigurnost, dosada),

• postaviš manje i realnije ciljeve,

• i razvijaš unutrašnju motivaciju tako što povezuješ zadatke sa ličnim vrijednostima i dugoročnim ciljevima.

Rad sa psihologom može pomoći da naučiš praktične tehnike samoregulacije i razumiješ šta te konkretno sprječava da započneš i održiš kontinuitet u obavezama.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

Quote from Guest on 29. Oktobra 2025., 22:42

Cao, odavno sam primijetila kod sebe problem koji ja vidim kao ljubomoru, mozete li mi reci zašto sam ljubomorna?

Quote from Guest on 3. Novembra 2025., 22:27

Pozdrav, vec neko vrijeme pokusavam raditi na svom samopouzdanju mozete li mi reci zašto mi samopouzdanje stalno raste i pada?

Quote from mladicg on 4. Novembra 2025., 9:10

Quote from Guest on 29. Oktobra 2025., 22:42

Cao, odavno sam primijetila kod sebe problem koji ja vidim kao ljubomoru, mozete li mi reci zašto sam ljubomorna?

Zdravo,

Ljubomora je složena emocija koja se najčešće javlja onda kada osoba osjeti strah da bi mogla izgubiti nekoga ili nešto što joj je emocionalno važno — partnera, pažnju, bliskost ili osjećaj posebnosti u odnosu. Iza ljubomore se najčešće krije nesigurnost, potreba za potvrdom i strah od odbacivanja. Dakle, ljubomora nije “mana” niti “slabost”, već signal da postoji unutrašnji osjećaj ugroženosti ili sumnje u vlastitu vrijednost.

Uzroci ljubomore mogu biti različiti:

• Ranija iskustva gubitka ili izdaje, koja mogu dovesti do povećane sumnjičavosti ili straha od ponavljanja bola.

• Nedostatak samopouzdanja – kada osoba ne vjeruje dovoljno u sebe, može se bojati da će neko drugi biti „bolji“ ili „važniji“.

• Poređenje s drugima – društveni uticaji i očekivanja često podstiču osjećaj konkurencije i nesigurnosti.

• Potreba za kontrolom – ljubomora ponekad predstavlja (nesvjesni) pokušaj da se smanji anksioznost kroz kontrolu odnosa ili ponašanja druge osobe.

Zato je korisno da ljubomoru ne posmatraš kao nešto što moraš „iskorijeniti“, već kao poruku o tvojim unutrašnjim potrebama i strahovima. Možeš se zapitati:

• Šta tačno osjećam da bih mogla da izgubim?

• Šta ova situacija govori o mom osjećaju sigurnosti i samopouzdanju?

• Kako mogu graditi više povjerenja — u sebe, ali i u druge?

Rad na samopouzdanju, otvoren razgovor u odnosima i, po potrebi, savjetovanje sa psihologom mogu pomoći da bolje razumiješ porijeklo ljubomore i pretvoriš je u priliku za lični rast.

Pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog

Quote from mladicg on 4. Novembra 2025., 9:14

Quote from Guest on 3. Novembra 2025., 22:27

Pozdrav, vec neko vrijeme pokusavam raditi na svom samopouzdanju mozete li mi reci zašto mi samopouzdanje stalno raste i pada?

To što primjećuješ da ti samopouzdanje raste i pada sasvim je prirodno i dešava se većini ljudi. Samopouzdanje nije trajno stanje, već dinamičan osjećaj koji se mijenja u zavisnosti od okolnosti, raspoloženja, iskustava i načina na koji tumačimo situacije oko sebe.

Nekoliko je uobičajenih razloga zbog kojih dolazi do tih oscilacija:

• Prevelika vezanost za spoljašnje faktore – kada samopouzdanje zavisi od uspjeha, priznanja drugih ili trenutnih rezultata, ono postaje nestabilno jer se spoljašnje okolnosti stalno mijenjaju.

• Unutrašnji kritičar – svi imamo unutrašnji glas koji nas može podsjećati na greške ili nedostatke. Kada taj glas postane previše strog, samopouzdanje prirodno opada.

• Emocionalno stanje i stres – umor, anksioznost ili nespokoj mogu privremeno smanjiti vjeru u sebe, čak i ako se objektivno ništa nije promijenilo.

• Visoka očekivanja od sebe – ako postaviš standarde koji su teško dostižni, svako odstupanje može djelovati kao neuspjeh, iako realno nije.

Samopouzdanje se najstabilnije gradi kada ga zasnivaš na unutrašnjem osjećaju vrijednosti, a ne samo na spoljašnjim uspjesima. To znači da prihvataš sebe i kada stvari ne idu savršeno, i da učiš iz svakog iskustva umjesto da ga koristiš kao dokaz svoje “slabosti”.

Pokušaj da primijetiš kako razgovaraš sa sobom u trenucima kada samopouzdanje padne. Umjesto samokritike, koristi podržavajući ton — kao da razgovaraš s nekim koga voliš i želiš da ohrabriš.

Rad na samopouzdanju nije linearna putanja, već proces u kojem svaki “pad” zapravo može biti prilika da bolje upoznaš sebe i da izgradiš dublju, stabilniju vjeru u vlastitu vrijednost.

Srdačan pozdrav,

Danilo Milikić

Psiholog