Postavite nam pitanje
Cao imam jedno pitanje....Je li normalno da mi se nekad ništa ne radi, ni da idem s društvom ama bas nista...?
Quote from Guest on 10. Septembra 2025., 23:52Cao imam jedno pitanje....Je li normalno da mi se nekad ništa ne radi, ni da idem s društvom ama bas nista...?
Da, sasvim je normalno da povremeno osjetiš kako ti se ništa ne radi. Ljudi prirodno prolaze kroz faze kada im više prija tišina, nego socijalna interakcija. To je često znak da um i tijelo traže odmor, unutrašnji mir ili prostor za introspekciju.
Važno je, međutim, razlikovati povremenu potrebu za povlačenjem (što je zdrav i adaptivan mehanizam) od dugotrajne izolacije koja može ukazivati na dublje poteškoće, poput depresivnog raspoloženja ili izražene anksioznosti. Ako primijetiš da ovakva stanja traju duže od par sedmica, postaju učestala ili dolazi do gubitka interesovanja za aktivnosti koje su ti ranije prijale, to može biti signal da je potrebna stručna podrška.
U kraćim periodima, potreba za povlačenjem obično je način samoregulacije – prilika da obnoviš energiju i smanjiš unutrašnji pritisak. Takođe, neki ljudi prirodno imaju izraženiju potrebu za mirom i tišinom, i to ne znači da je s njima nešto pogrešno.
Ukratko:
Ako se radi o povremenim danima kad ti je potreban mir – to je sasvim uobičajeno.
Ako se stanje produžava, učestalo vraća i donosi osjećaj praznine, bezvoljnosti ili besmisla – korisno je da porazgovaraš s psihologom.
Srdačan pozdrav,
Danilo Milikić
Psiholog
Pozdrav, u zadnje vrijeme mi se desava da sam neraspoložen....Kako da znam je li ovo samo loš dan ili sam stvarno u depresiji?
Quote from Guest on 15. Septembra 2025., 23:08Pozdrav, u zadnje vrijeme mi se desava da sam neraspoložen....Kako da znam je li ovo samo loš dan ili sam stvarno u depresiji?
Razlikovanje između „lošeg dana“ i depresije može biti suptilno, ali postoje stručni pokazatelji: Trajanje – Loš dan obično prođe u roku od nekoliko sati ili najviše jednog-dva dana. Depresivno raspoloženje traje najmanje dvije sedmice, a često i duže. Intenzitet i širina simptoma – Depresija uključuje više od tuge: gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima, umor, poremećaj sna ili apetita, osjećaj bezvrijednosti ili krivice, teškoće koncentracije. Loš dan obično ne donosi sve ove simptome odjednom. Funkcionalnost – Ako osjećaj tuge ili praznine značajno ometa svakodnevno funkcionisanje – posao, školu, odnose – to može biti znak depresije. Loš dan obično dopušta da i dalje obavljaš osnovne zadatke. Učestalost – Pojedinačni loši dani su normalni. Depresija se javlja učestalo, s malo ili nimalo „dana odmora“ između epizoda tuge i bezvoljnosti. Fizički simptomi – Depresija često dolazi s tjelesnim simptomima: promjene u apetitu ili težini, bolovi, glavobolje, usporenost u pokretu ili govoru. Pojedinačni loš dan rijetko uključuje ove tjelesne promjene.
Ukratko: loš dan je prolazan i izolovan događaj; depresija je dugotrajan obrazac koji utiče na emocije, ponašanje i svakodnevno funkcionisanje.
Srdačan pozdrav,
Danilo Milikić
Psiholog
Cao....Zašto mi raspoloženje stalno skače – jedan dan top, drugi dan očaj? Da li je to OK ?
Poštovani, imam mnogo problema. Ne znam kako da sa roditeljima razgovaram o temama koje se tiču psihičkog života. Zatim strah me je sa iskažem svoje mišljenje i stav jer mislim da će se neko uvrijediti. Volio bih kada bih umio da se zauzmem za porodicu i prijatelje, jer su to oni koji mi najviše znače. Strah me je od toga da neko misli loše o meni. Želio bih da budem bolji za porodicu i prijatelje i da ne dopuštam svima da rade šta žele. Želim da imam svoje ja.
Quote from Guest on 17. Septembra 2025., 23:05Cao....Zašto mi raspoloženje stalno skače – jedan dan top, drugi dan očaj? Da li je to OK ?
Skakanje raspoloženja, kada se jedan dan osjećaš „super“, a sljedeći dan „očajno“, može imati više psiholoških, bioloških i životnih uzroka. Stručno gledano, ovo su najčešći razlozi: Prirodne fluktuacije raspoloženja – Svako raspoloženje varira kroz dan i sedmicu, zavisno od sna, hormona, ishrane, stresa i društvenih interakcija. Kratkotrajne promjene raspoloženja same po sebi nisu znak patologije. Stres i emocionalna preopterećenost – Kad smo pod stresom ili imamo mnogo obaveza, emocionalni kapacitet osciluje. Manje frustracije ili promjene u okolini mogu snažno uticati na osjećaje. Hormonski i biološki faktori – Promjene u nivou serotonina, dopamina i drugih neurotransmitera utiču na raspoloženje. Kod žena, menstrualni ciklus, trudnoća ili hormonske promjene također mogu izazvati fluktuacije. Poremećaji raspoloženja – Ako su promjene vrlo nagle, ekstremne, učestale ili praćene problemima u funkcionisanju (npr. nesanica, gubitak interesa, impulsivno ponašanje), ponekad može biti riječ o poremećaju raspoloženja, kao što je bipolaran poremećaj ili depresija s promjenama raspoloženja. Navike i životni stil – Nedostatak sna, nepravilna ishrana, prekomjerno korištenje društvenih mreža ili alkohola mogu dodatno pogoršati oscilacije raspoloženja.
Savjeti za stabilizaciju raspoloženja:
Voditi dnevnik raspoloženja – zapisivati kada i pod kojim okolnostima osjećaš promjene.
Redovan san i fizička aktivnost – pomažu u stabilizaciji hormona i energije.
Mindfulness i tehnike disanja – smanjuju nagle emocionalne reakcije.
Pratiti uzroke – stres, prehrana, društvene interakcije – i postupno ih prilagođavati.
Ako primijetiš da skokovi raspoloženja postaju ekstremni, dugotrajni ili ometaju svakodnevni život, razgovor sa psihologom ili psihijatrom može pomoći da se utvrdi uzrok i razviju strategije za stabilizaciju.
Srdačan pozdrav,
Danilo Milikić
Psiholog
Quote from Guest on 18. Septembra 2025., 22:12Poštovani, imam mnogo problema. Ne znam kako da sa roditeljima razgovaram o temama koje se tiču psihičkog života. Zatim strah me je sa iskažem svoje mišljenje i stav jer mislim da će se neko uvrijediti. Volio bih kada bih umio da se zauzmem za porodicu i prijatelje, jer su to oni koji mi najviše znače. Strah me je od toga da neko misli loše o meni. Želio bih da budem bolji za porodicu i prijatelje i da ne dopuštam svima da rade šta žele. Želim da imam svoje ja.
Zdravo,
Vaša briga da budete bolji za porodicu i prijatelje, a istovremeno da sačuvate sopstveni identitet, pokazuje snažnu potrebu za ličnim razvojem i zrelim međuljudskim odnosima. Strah od tuđeg mišljenja i izbjegavanje konflikta razumljivi su, ali dugoročno mogu dovesti do gubitka osjećaja vlastite vrijednosti i nezadovoljstva u odnosima. Put ka promjeni ne podrazumijeva nagle ili drastične poteze, već niz malih, promišljenih koraka.
Ključni elementi tog puta su: otvorena i mirna komunikacija, korišćenje „I-poruka“ kako biste izrazili sopstvena osjećanja bez optuživanja, te postupno vježbanje asertivnosti – sposobnosti da kažete „da“ ili „ne“ u skladu sa svojim potrebama. Jednako važno je preispitivanje negativnih misli („Ako kažem šta mislim, svi će se naljutiti“) i njihova zamjena realističnijim stavovima („Mogu iznijeti svoje mišljenje uz poštovanje, a reakcija drugih nije moja odgovornost“).
Briga o sopstvenom emocionalnom zdravlju – kroz dovoljno sna, fizičku aktivnost i podršku bliskih osoba – dodatno jača sigurnost i smanjuje osjetljivost na kritiku. Ako primijetite da strah ili tjeskoba ipak ometaju svakodnevni život, razgovor s psihologom ili psihoterapeutom može biti dragocjena podrška i ubrzati proces promjene.
Dosljednim malim koracima, strpljenjem i spremnošću na učenje, moguće je izgraditi stabilno „svoje ja“: da budete brižna i podržavajuća osoba za porodicu i prijatelje, ali i da jasno čuvate vlastite granice i potrebe. Ako imate dodatna pitanja ili želite detaljnije da razradite pojedine korake, slobodno ih postavite – otvoren dijalog je uvijek dobrodošao i može pomoći da pronađemo rješenja prilagođena upravo vašoj situaciji.
Srdačan pozdrav,
Danilo Milikić
Psiholog
Imam jedno pitanje, zašto mi srce lupa k’o ludo kad treba da pričam sa ljudima? Cao....
Može li neko da djeluje funkcionalno spolja a da se iznutra raspada? I da li postoji prostor da se takvim ljudima pruzi pomoć čak i ako se ne rasplacu pred psihologom? Hvala
